parlament EU

 

Pred izazovima javnoga života, ekonomskim poteškoćama i nesigurnostima, naputak Igina Giordanija uvijek je siguran i aktualan

 

Nećemo pobrati lovorike, naravno, za ono što činimo, ali zauzvrat ćemo imati mirnu savjest. Ja ne mogu shvatiti da ulazeći u politiku, u orbitu zajednice, netko treba prestati biti kršćanin, da na tom terenu treba odijeliti vjeru od djela; da treba svesti apostolat na negaciju koja se danas zove antikomunizam, a u prošlosti se zvala antiliberalizam, antiluteranizam… U redu je negacija, ali čim ju postavimo treba također i još više djelovati tvrdnja.

 

A osnovna tvrdnja je sljedeća: susrećući čovjeka, u crkvi, na cesti ili u parlamentu, ja susrećem brata, sina Božjega, otkupljenoga krvlju bez cijene; dugujem mu ljubav, kako god on bio katalogiziran, odjeven ili opšiven. Svesti sebe na negaciju znači dati si besmisleno pravo na mržnju, izbjeći pozitivnu obvezu društvenog služenja, osiromašiti evanđelje; tako se barem meni čini. Vjerovati da kršćanstvo može pristati na deformacije, pa onda ozakoniti mržnju znači vjerovati da je kršćanstvo mazivo ljudskih strasti, pohlepe i ubojstva. (Pismo don Primu Mazzolariju, 2. veljače 1951.)

 

Služiti narodu znači služiti Bogu; služiti građaninu, radniku, domaćici, učenicima, narodima, znači raditi za Krista.

 

“Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25,40), zajamčio je On sam.

 

Tako gledana politika gubi određena obilježja neprijateljstva, mržnje, isključivosti. Kad postoji pluralnost mišljenja, što također znači bogatstvo ideja, kršćanin vidi brata i u članu druge stranke. Iako odbacuju njegove stavove, ne odbija njegovu dušu koju je stvorio isti Nebeski Otac pa je stoga i on baštinik prava na Njegovu ljubav. (Poteškoće današnjeg kršćanina, Rim 1976.)

 

Katolici u politici moraju zagovarati stvaranje društva nadahnutog evanđeljem. Ali to obvezuje na nutarnje siromaštvo, na prezir bogatstva i oholosti, na moralnost koja je u politici isto što i kisik kod disanja, na korištenje moći za služenje, na razbijanje kasta i povlastica; obvezuje na revoluciju…

 

(“La via”, lipanj 1950.)

 

Igino Giordani Foco

 

 

Print Friendly, PDF & Email