Opće dobro

Opće dobro u wordu

 

Odgovor i pojašnjenje ekonomista Luigina Brunija na pitanje mladog poduzetnika o općem dobru. Donosimo njegove spontano izgovorene riječi, kako smo ih uspjeli zabilježiti

 

Kako se postiže opće dobro u širem smislu? Jesu li dovoljne te male pozitivne stvari koje vidiš na poslu… ili profitno društvo ima ograničeno djelovanje u općem dobru.

 

Luigino: Htio bih nešto reći vezano za jezik kojim se služimo. Mi smo danas koristili riječi koje ja već dugo godina više ne koristim, a to je „uspješno poduzeće“, „pobjedničko poduzeće“ i „profitno poduzeće“. Zašto je uspjeh pobjednički?

Te riječi po mojem mišljenju ne uočavaju tržišni humanizam koji je proizveo zapadnu civilizaciju, tj. tržište nije mjesto gdje netko pobjeđuje a drugi gubi. Ta misao da se sport primijeni na tržište ne drži, zašto? Jer tržište je uzajamna korist i raste se zajedno. Zato misao da je neko poduzeće pobjedničko podrazumijeva da netko gubi. Zato misao da ja idem na tržište znači da ja osnivam poduzeće i pobjeđujem konkurenciju. Tko ulazi na tržište s tom nakanom sigurno će propasti. Netko tko osniva novo poduzeće i misli koga mora pobijediti sigurno će izgubiti. On bi se trebao pitati: „Kome je potreban moj rad?“ Obostrana korist, to je poduzeće. Ako potom netko drugi bude radio gore od mene, izaći će. Ali moj cilj nije da drugi izađe, moj je cilj zadovoljiti kupca. Zato tržište nije mjesto pobjednika i poraženih, to je mreža obostrano korisnih odnosa.

Nadalje, uspjeh je složena kategorija. Ja jako volim proroke. Svi proroci su neuspješne osobe. Svi su propali, ali napravili su dobre stvari. To jest, kriterij dobroga života nije uspjeh, nego pravi smisao onoga što radiš, postoji li ili ne postoji. To je moje mišljenje.

Glede profita, mi moramo danas doista prevladati misao da postoje profitna i neprofitna poduzeća. Jer to je sjevernoamerička vizija nastala u njihovom kalvinističkom duhu i to je u redu. Biznis je biznis, a onda postoji još nešto što je neka vrsta preostalog područja. To je tako nadasve zato što poduzeća nemaju za cilj profit, to svi znaju, međutim, poduzeća imaju puno ciljeva, a profit je jedan od njih. Njihov je prvi cilj da ne propadnu, a to je mnogo više od profita. Neka poduzeća nemaju profit godinama jer imaju mnoge druge ciljeve – da ne daju otkaz radnicima – stoga zamišljati da postoje normalna poduzeća kojima je cilj profit i nenormalna kojima nije cilj, dijeli svijet na pogrešan način. Postoje poduzeća „for project“ tj. poduzeća koja imaju projekt, gdje je potom vrlo nevažno hoće li biti profita ili ga neće biti.

 

Nadalje, opće dobro. To je beskonačna tema jer opće dobro, budući da je to tako lijepa riječ, nitko je više ne definira. Jučer je izašao taj dokument o 181 američkom poduzeću i multinacionalnim kompanijama koji kažu: „Dosta profita, ciljajmo na opće dobro“. Ja sam u jednom intervjuu rekao: „Tko doista radi u realnom životu zna da doista ne zna što je opće dobro“. Tj. čije opće dobro? Klošara, beskućnika sa kolodvora u središtu Milana ili dioničara u multinacionalnim kompanijama, djece, staraca?

Opće dobro je projekt kojim se može tendenciozno manipulirati ako netko ima ideološke projekte. Ono što je doista važno je konkretno dobro koje ti možeš učiniti ovdje i sada svakoga dana. Jer ti to znaš činiti. Ima jedna poznata rečenica ekonomista Adama Smitha koja je baš mudrost. On kaže „Nikada nisam vidio da radi nešto dobro onaj tko je pretendirao trgovati za opće dobro“. Jer često čini štetu. Tj. ja činim opće dobro. Opće dobro je nešto što se rodi od mnogih ljudi koji rade privatno dobro na zajednički način. Reći ćeš: to je premalo. Nadasve, nije premalo: dati posao ljudima, plaćati porez, izrađivati dobre proizvode. To je vrlo mnogo. Nije mnogo, nego je vrlo mnogo.

Ali ako ti imaš neko pitanje, gaji to pitanje. Kažem ti to kao stariji. Gaji taj nemir. Jer ako si pošten doći će trenutak kada ćeš razumjeti što možeš učiniti. Ali to mora biti nešto konkretno, neki susret, ne smije biti nešto apstraktno. I doći će do toga susreta, ali po mojemu mišljenju, ako budeš odlazio na periferije, ako budeš posjećivao normalne ljude i možda siromašne, jer tamo je inovacija. To je ta lijepa rečenica: na periferijama se učimo uskrsavati. Dakle, ako ti odlaziš na periferije i boraviš s normalnim ljudima, tj. ne zatvaraš se. Jer koja je tipična dekadencija poduzetnika? Dekadencija elita, rekli bismo. Da se uspješni poduzetnici zatvaraju, susreću se samo s kolegama iz takvoga svijeta, gube kontakt s troškovima, supermarketima, i tu počinje dekadencija jer ti se popravljaš među normalnim svijetom.

Dakle, ako ti odlaziš na periferije, doći će do susreta iz kojega ćeš razumjeti što još možeš učiniti. Ali bit će to konkretan susret i odgovor na tvoje pitanje, neće to biti opće kao opće dobro nego će biti određeno dobro. Ako ti gledaš priče o velikim poduzetnicima koji su napravili velike stvari za opće dobro, to su priče o susretima, konkretnim susretima s osobama koje imaju ime i prezime, a često su ih susreli na ljudskom otpadu.

Zadivila me bazilika svetoga Franje u Asizu s freskama Giotta. Vi znate da su bogataši Asiza naručili od Giotta da naslika 28 događaja iz života svetoga Franje. Nedostaje samo jedan poznati događaj. Znate li koji nedostaje? Nedostaje poljubac gubavca. Zašto nedostaje poljubac gubavca? (To je osnovni događaj. Sveti Franjo kaže kako je tada razumio da se preobratio.) Jer bogataši Asiza nisu htjeli da se zna da je u Asizu bilo gubavaca. Dakle, gubavac je bio odbačen za života, a bio je odbačen i u priči. Jer je bila prevelika sablazan pokazati da u Asizu, gradu sveca, ima gubavaca.

Što želim reći? Upravo među gubavcima je prava inovacija. I kada netko siđe s konja kao sveti Franjo, trgovac, bio je poduzetnik, i poljubi gubavca, tu započinje novost. Dakle, ako poduzetnik prestane to činiti, ne razumije opće dobro i prestaje s inovacijama.

 

(Meeting u Riminiju 21. kolovoza 2019.)