Pokret fokolara

Povijesni prikaz

 

Korijeni

7. prosinca 1943. – taj datum obično označava početke Pokreta fokolara. Na taj je dan Chiara Lubich, kasnije utemeljiteljica i predsjednica Fokolara, u kapeli kapucinskog koledža u Trentu darovala svoj život Bogu. Bila je sama. Imala je 23 godine. Nije bilo ničega po čemu bi se moglo predvidjeti što će se roditi.
1944. – Drama Drugoga svjetskog rata daje odlučujuću lekciju: “Sve se ruši, sve je ispraznost nad ispraznošću. Samo Bog ostaje.” Bog Ljubav prodire u Chiarin život i preobražava ga. To je iskustvo odmah prenijela i podijelila s djevojkama koje će postati njezine prve sljedbenice. U skloništa nose samo Evanđelje. Te rečenice obasjava novo svjetlo. U njima nalaze kako odgovoriti na ljubav. U zapovijedi koju Isus naziva svojom i novom: “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas”, otkrivaju srce Evanđelja. Živeći je radikalno, doživljavaju kvalitativan skok u osobnom životu i životu zajednice. U Isusovoj oporuci “Da svi budu jedno”, pronalaze razlog svojega života – pridonijeti da se ostvari Božji naum nad obitelji čovječanstva.

Iskustvo Boga ljubavi biti će nadahnjujuća iskra od koje će krenuti Pokret; uzajamna ljubav sačinjavat će duhovno tkivo; “da svi budu jedno” biti će cilj. To su samo neki stupovi jedne nove duhovne struje: duhovnosti jedinstva koja će se sve više otkrivati kao univerzalna.

 

Trento 13. svibnja doživljava silno bombardiranje. Kuća Chiare Lubich teško je oštećena. Dok se ukućani sklanjaju u planine, Chiara odlučuje ostati u gradu da bi podržala Pokret koji se rađao. Među ruševinama susreće ženu poludjelu od boli kako viče da su joj poginula 4 sina. Osjeća poziv da prigrli bol čovječanstva.

Zatim pronalazi mali stan gdje će živjeti s nekoliko svojih prvih sljedbenica. Bit će to prvi fokolar. Počinje se ostvarivati ono što je naslutila nekoliko godina ranije, 1939. u svetištu u Loretu: njezin će poziv biti nov u Crkvi, po uzoru na nazaretsku obitelj, i mnogi će slijediti taj put.

Zbog rata širi se siromaštvo i pogađa stanovništvo Trenta. Prva skupina djevojaka dijeli ono malo dobara što ima sa siromasima iz najbjednijih gradskih četvrti. Usred rata ljudi im donose namirnice, odjeću i lijekove u neobičnom izobilju. Doživljavaju istinitost evanđeoskih riječi: “Dajte i dat će vam se”, “Molite i bit ćete uslišani”. Uskoro se u ovu tihu revoluciju uključuje 500 osoba. Spontano dolazi do materijalnog i duhovnog zajedništva dobara, po uzoru na prve kršćanske zajednice. Cilj je doprinijeti da se riješi socijalni problem grada. Evanđelje se otkriva u svoj svojoj obnoviteljskoj snazi. Iskustvo pobuđuje zanimanje nekoliko mladih marksista: to su znakovi društvenog zalaganja Pokreta i dijaloga s osobama bez vjere, koji će se razviti kasnije.

 

1947. – Prvo odobrenje Pokreta od strane Crkve: mons. Carlo de Ferrari, tadašnji nadbiskup Trenta priznaje: “Ovdje je prst Božji”. Uslijedit će prvo papinsko odobrenje godine 1962., i drugo 1990., za novi razvoj Pokreta.
1948. – Otvara se teška problematika poslijeratne Italije, koja se pokušava moralno i materijalno obnoviti, kada Chiara Lubich u Rimu susreće Igina Giordanija, oca četvoro djece, istaknutu ličnost talijanske kulture dvadesetog stoljeća, izaslanika, pisca, novinara, pionira ekumenizma. On je, između ostaloga, doprinio utjelovljenju duhovnosti jedinstva u društvo i ekumenskom razvoju Pokreta. Kao prvi fokolarin u braku otvorio je novi put svetosti mnogima u braku koji će postati animatori pokreta Nove obitelji.
1949. – Započinje razdoblje posebnih milosti. Chiara sa svojim prvim sljedbenicama i sljedbenicima odlazi u trentinske planine Tonadico di Primiero na odmor. Bit će to snažno duhovno iskustvo u kojem će se ocrtati i temeljne smjernice budućeg Pokreta.
Pasquale Foresi, mladić iz Pistoie (blizu Firence), odgojen u katoličkoj sredini, sa živom potrebom da spoji Evanđelje i život u Crkvi, u prosincu te godine po prvi put susreće Chiaru Lubich u Trentu. On će bit prvi fokolarin svećenik, zaređen 1954. Dao je odlučujući doprinos, između ostaloga, razvoju teoloških studija, nastanku izdavačke kuće Città nuova, nastanku prvoga gradića (Loppiano kraj Firence), te statutu Pokreta fokolara.

 

Sjeme bratstva: Marijapoli

1949.-1960. – U teškom poslijeratnom razdoblju kada se s mukom među europskim narodima nastoje ukloniti rane nastale u drugom svjetskom sukobu, svakoga ljeta na planinama Trentina u sjevernoj Italiji prvoj skupini Pokreta koji se rađa pridružuje se sve veći broj mladih, obitelji, radnika, profesionalaca, političara. Dolaze im u posjet političke ličnosti kao što je predsjednik talijanske vlade Alcide De Gasperi. Sastavlja se Marijapoli, privremena maketa društva obnovljenog evanđeoskom ljubavlju. Susreću se Tirolci i Talijani, Francuzi i Nijemci, nestaju mržnje i zamjerke.

Po uzoru na njih u svijetu će niknuti ‘stalni Marijapoli’, gradići Pokreta kojih danas ima 35 u raznim fazama razvoja. Prvi je nastao u Italiji u Loppianu. Danas ima preko 800 stanovnika iz 70 zemalja.

Internacionalnost će uskoro postati značajka Pokreta koji se ubrzano širi, najprije po čitavoj Italiji, potom od 1952. u drugim europskim zemljama, a od 1958. na kontinentima. Godine 1959. više od 10.000 osoba doći će u Fiera di Primiero, u Trentinski kraj. Prisutni su predstavnici 27 zemalja s raznih kontinenata. Na tom Marijapoliju i onom u Fribourgu 1960., govoreći skupinama iz različitih zemalja o jedinstvu naroda, Chiara Lubich prenosi evanđeoski zakon ljubavi na odnos među narodima i predlaže “Ljubiti domovinu drugoga kao svoju”.

 

Obnova u Crkvi i u društvu

1954. – Biskupijski svećenici i redovnici raznih kongregacija, u dodiru s duhovnošću jedinstva još od početaka doživljavaju novu vitalnost evanđeoskoga života. Nastaje “Liga”. Sačinjavaju je redovnici i biskupijski svećenici, a pretvorit će se u dva odvojena ogranka Pokreta.
1956. – Upad sovjetskih trupa u Mađarsku. Pred tim dramatičnim događajem papa Pio XII. primjećuje žurnu potrebu da se Boga vrati u društvo, kako bi ljudi u Njemu pronašli izvor slobode i bratstva. Prihvaćajući njegov poziv, Chiara Lubich upućuje apel da se rode “Božji dragovoljci” koji će se zauzeti za obnovu raznih društvenih područja. Tako se u Pokretu rađaju “volonteri” i “volonterke”, osobe različitih kategorija i profesija, budući animatori pokreta Novo čovječanstvo.

 
Otvara se ekumenska stranica Pokreta

1961. – U Europi podijeljenoj na političke i vjerske blokove otvara se ekumenska stranica Pokreta kada Chiara Lubich u Darmstadtu (Njemačka) susreće nekoliko luteranskih pastora koji žele upoznati iskustvo otkrića Evanđelja življeno u Pokretu. Narednih godina duhovnost jedinstva proširit će se među kršćane luterane, anglikance, reformirane, pravoslavne, do danas u preko 350 kršćanskih Crkava i zajednica, doprinoseći padanju predrasuda i ponovnom otkriću baštine zajedničke vjere. Doživljava se duhovno jedinstvo u Kristu u svakodnevnom životu, te tako nastaje dijalog naroda, kvasac za puno vidljivo jedinstvo među kršćanima.

 

Prva audijencija s Papom

1964. – Pavao VI. prima Chiaru Lubich i u Pokretu prepoznaje “Djelo Božje”.
Još početkom pedesetih godina Chiara je susrela tada mons. Giovanbattista Montinija, koji je radio u državnom tajništvu u Vatikanu. S godinama se prigode za susret s papom – najprije Pavlom VI. a potom i Ivanom Pavlom II. – umnažaju, na privatnim i javnim audijencijama, te na međunarodnim manifestacijama Pokreta.

 

Neposredno nakon Koncila

1966. – Odgovarajući na želju pape Pavla VI. izraženu u jednoj audijenciji dijecezanskim svećenicima pripadnicima Pokreta, Chiara Lubich odobrava početak Župskog pokreta. Od početaka šezdesetih godina duhovnost jedinstva koju su živjeli svećenici, redovnici i laici u župskim zajednicama pobudila je novu evanđeosku vitalnost.
1966.-1988. – Ekumenski hod Pokreta se produbljuje kroz brojne susrete Chiare Lubich s poglavarima različitih Crkava. U Londonu je 1966. prima primas anglikanske zajednice nadbiskup Canterburyja Michael Ramsey, koji ohrabruje širenje duhovnosti Fokolara u Anglikansku crkvu. To čine i njegovi nasljednici: Coggan, Runcie, Carey, Williams. 1967. u Istanbulu Chiara susreće pravoslavnog ekumenskog patrijarha Atenagorasa I. Od 1967. do 1972. osam će puta putovati u Istanbul i imati 24 audijencije s Patrijarhom. Kasnije će susresti i njegove nasljednike: Dimitriosa I. i Bartolomeja I. Anglikanska i Pravoslavna crkva dodjeljuju joj razna priznanja. Od Reformirane crkve 1988. prima nagradu “Augustijanski mir” grada Augsburga (Njemačka).

Prigodni govor je održao luteranski biskup Johannes Hanselmann, tadašnji predsjednik Svjetske luteranske federacije. Počevši od šezdesetih godina, učvršćuje se prijateljstvo s priorom Taizéa, bratom Rogerom Schutzom.

1967.-1984. – Nastaje Pokret Gen (nova generacija). Godinu dana ranije nego što je u svijetu buknula kontestacija mladih, Chiara Lubich poziva mlade koji su od samih početaka dijelili ideal jedinstva da ga daju svojim vršnjacima, svjedočeći da je Evanđelje zakonik najsnažnije društvene revolucije. Gen će od 1984. postati animatori pokreta širokog spektra djelovanja “Mladi za ujedinjeni svijet”.

1967. – Chiara Lubich odobrava početak pokreta Nove obitelji. Radikalnim življenjem duhovnosti jedinstva, oživljava ljubav među raznim članovima obitelji. U svijetu koji je zaboravio velike vrjednote i svjedok je raspadanja “temeljne stanice društva”, svjedočanstvo obitelji koje “plivaju uzvodno”, solidarnih i otvorenih obitelji, kvasac je društva zauzetog na socijalnom području, kako vjerskom tako i građanskom.
1970. – Nastaje treća generacija Fokolara, GEN 3. Još od samih početaka i djeca od 9 do 17 godina usvajala su duhovnost Pokreta. Od 1984. animiraju i pokret šireg raspona djelovanja, Djeca za jedinstvo.
1972. – I malena djeca, GEN 4 (od 4 do 8 godina) radikalno žive evanđelje. Evanđeoski mentalitet GEN 4 često dodirne srca odraslih. Kroz predstave i razne inicijative, no nadasve svojim svjedočanstvom, znaju posredovati evanđeoski ideal vršnjacima.
1977. – Započinju međunarodni godišnji susreti biskupa prijatelja Pokreta fokolara koje pokreće mons. Klaus Hemmerle, biskup Aachena (Njemačka), da bi produbili duhovnost jedinstva i živjeli efektivno i afektivno iskustvo biskupske kolegijalnosti. Tako dobiva oblik ogranak biskupa koji će imati duhovnu vezu s Pokretom i biti priznat, papinskim odobrenjem, godine 1998. Od 1982., na prijedlog pape Ivana Pavla II., ovo će se iskustvo otvoriti i biskupima drugih kršćanskih Crkava.

 

Međuvjerski dijalog i dijalog s vjerski neopredijeljenim osobama

1977.-1981. – Otvara se međuvjerski dijalog Pokreta: godine 1977. u Londonu Chiari Lubich je dodijeljena nagrada Templeton za napredak religije. U dvorani Guildhall u Lambeth Palaceu, gdje je Chiara pozvana govoriti o svom duhovnom iskustvu, živo zanimanje su joj izrazile nazočne židovske ličnosti, muslimani, budisti, hindusi i sikh. Chiara u tome uočava znak da se otvara jedna nova stranica Pokreta.

Prvi kontakti s budistima: Chiara Lubich 1979. susreće Nikkya Niwana, Japanca, predsjednika i utemeljitelja velikog laičkog budističkog pokreta Rissho Kosei-kai s 6 i pol milijuna pripadnika, jednog od začetnika Svjetske konferencije religija za mir (WCRP). Godine 1981. on poziva Chiaru da govori u jednom budističkom hramu u Tokiju o svom kršćanskom iskustvu pred 12.000 pripadnika budističkog pokreta. Produbljuje se međusobno poznavanje i započinje suradnja koja će se razviti i na humanitarnom području te području promicanja mira.

Započinje nova etapa dijaloga s vjerski neopredijeljenim osobama.

Do tada su članovi Pokreta ovaj dijalog živjeli nadasve s ljudima marksističke ideologije. Nastaje Centar za dijalog s osobama nevjerskog uvjerenja. Ovaj će se dijalog proširiti na svih pet kontinenata i na osobe drugačijih uvjerenja.

 

Prema novom planetarnom društvu

1980.-2005. – Započinju velike međunarodne manifestacije koje se putem satelita prenose na svih pet kontinenata i ponavljaju u određenom ritmu. Preko njih se doživljava stvarnost jedinstvenog naroda u svjetskim dimenzijama. To su Genfest za mlade (prvi put održan 1973. i 1974. u Loppianu i 1975. u Rimu), Familyfest za obitelji, Superkongres za djecu.

1984. – Ivan Pavao II. posjećuje Centar Marijapoli Pokreta fokolara u Rocca di Papa, 19. kolovoza. Tom prigodom Papa u karizmi Chiare Lubich prepoznaje izraz “radikalizma ljubavi”, a u Pokretu crte koncilske Crkve otvorene dijalogu.

1989. – Dok u Europi padaju zidovi podjele između dva velika bloka, zapadnoga i istočnoga, Chiara Lubich poziva na nadilaženje logike “pobjednika i pobijeđenih”, zalažući se da se spase izvorne ljudske vrednote, kao što je solidarnost, društvena pravednost i jednakost. Te su vrednote temelj dijaloga između kršćana i vjerski neopredijeljenih osoba, koji se u Pokretu razvija. I upravo će jedno sveučilište na europskom istoku, Katoličko sveučilište u Lublinu (Poljska), prvo dati službeno priznanje za društveni utjecaj Pokreta, dodjelom počasnog doktorata iz društvenih znanosti Chiari Lubich 1996. godine.

1990. – 2005. – U vrijeme epohalnih promjena, dok veliku krizu prolazi ne samo zapadna kultura, iz duhovnosti jedinstva nastaju prve misaone smjernice koje doprinose otvaranju putova prema obnovljenoj kulturi. One proizlaze iz Škole Abba, centra za interdisciplinarni studij, koji započinje Chiara Lubich uz doprinos teologa i biskupa Aachena (Njemačka), mons. Klausa Hemmerlea kao i profesora i stručnjaka s vjerskih i laičkih područja: teologije, filozofije, psihologije, sociologije, pedagogije, ekumenizma, političkih znanosti i ekonomije, prava, matematike, prirodnih znanosti, društvenih komunikacija, ekologije, itd. Još na počecima Pokreta Chiara je naslutila da će karizma jedinstva rasvijetliti i razne znanstvene discipline. Veliki razvoj doživljava počevši od 1999. kada se za svako područje osnivaju međunarodni odbori koji organiziraju kongrese, tečajeve za formaciju i izdaju publikacije.

1991. – 1999. – Drama stanovništva koje živi u uvjetima krajnjega siromaštva posebno dolazi do izražaja 1991. za vrijeme putovanja Chiare Lubich u Brazil. Ona tada pokreće projekt Ekonomija zajedništva po kome danas posluju stotine poduzeća. Ekonomisti u njemu vide znakove nove ekonomske teorije i prakse. Održavaju se brojni međunarodni i nacionalni kongresi, pišu se diplomske radnje (oko 200), a na sveučilištima se proučava ovaj inovacijski ekonomski projekt. Na međunarodnom skupu u Strasbourgu, u organizaciji Vijeća Europe prigodom pedesete obljetnice njegova osnivanja godine 1999., Chiara Lubich predstavlja iskustvo i kulturnu viziju ekonomije zajedništva kao prijedlog za liječenje ekonomske neravnoteže.

Još od kraja pedesetih godina, s prvim putovanjem troje prvih sljedbenika Chiare Lubich izvan Europe – u Južnu Ameriku i širenjem Pokreta po čitavom južnoameričkom kontinentu, a potom po Africi i Aziji, procvala su mnoga djela koja potiču samorazvoj i socijalno uzdizanje stanovništva.

1996. – Prigodom susreta sa skupinom talijanskih političara u Napulju, zabrinutih zbog dubokih političkih promjena što zahvaćaju zemlju, započinje novi razvitak političkog zalaganja koje je još pedesetih godina započeo Igino Giordani, izaslanik u talijanskom parlamentu. Chiara Lubich pokreće Politički pokret za jedinstvo otvoren osobama različitih političkih stranaka. Nadahnjuje se na bratstvu, priznatom kao politička kategorija usmjerena na spašavanje izvornih vrijednosti, u vidu općeg dobra. To će se iskustvo proširiti u raznim zemljama, osobito u Europi i Južnoj Americi.

1996.–2003. – Zalaganje Pokreta u “izgradnji mostova među pojedincima, generacijama, društvenim kategorijama i narodima u vremenu kada etničke i vjerske razlike često dovode do sukoba i nasilja” razlog je brojnih priznanja, među kojima su: UNESCO-va nagrada “Odgoj za mir” 1996. dodijeljena Chiari Lubich i nagrada za ljudska prava koju joj je zajedno s drugim ličnostima godine 1998. uručilo Vijeće Europe u Strasbourgu, uz brojna počasna građanstva.

 

Novi razvoj međuvjerskog dijaloga

1997.-2005. – U suvremenoj svjetskoj preobrazbi društva koje sve više postaje višekulturalno i viševjersko, međuvjerski dijalog doživljava novi razvoj. U siječnju 1997. Chiara Lubich je pozvana govoriti o svom duhovnom iskustvu pred 800 budističkih redovnika i redovnica u Tajlandu, a u svibnju pred tri tisuće afroameričkih muslimana u džamiji u Harlemu (New York). U travnju 1998. susreće članove židovske zajednice u Argentini. Godine 2001. i 2003. nalazimo je u Indiji, na poziv hinduističkih akademskih institucija iz Bombaja i gandijskih pokreta iz Tamil Nadu koji joj dodjeljuju nagradu “Pobornik mira”. Godine 2002. u Asizu, na Danu molitve za mir koji je predvodio papa Ivan Pavao II., uz nazočnost vođa najvećih svjetskih religija, govori kao predstavnica Katoličke crkve zajedno s Andreom Riccardijem, utemeljiteljem Zajednice svetog Egidija. Pokret fokolara će prirediti simpozije s hinduistima (2002. i 2004.), s budistima (2004.), s muslimanima (2005.) i sa Židovima (2005.) kojim će se produbiti međusobno poznavanje s duhovnog stajališta i sa stajališta nauka, učvršćujući bratske odnose.

 

Duhovnost za ekumenizam

1997.-2003. – U ekumenskom svijetu raste zanimanje za duhovnost, kako bi se dao novi impuls hodu prema punom jedinstvu kršćanskih Crkava. Duhovnost jedinstva Pokreta fokolara koju više od 40 godina dijele ne samo članovi Katoličke crkve, nego na različite načine i kršćani preko 350 Crkava i zajednica, sve više je priznata na raznim razinama kao ekumenska duhovnost. Chiara Lubich ju je pozvana predstaviti na otvaranju II. skupštine europskih kršćana u Grazu 1997. uz nazočnost preko 10.000 sudionika, u organizaciji Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) i Vijeća europskih kršćanskih Crkava (KEK), uz nazočnost patrijarha Moskve i čitave Rusije, Alekseja II., primasa Anglikanske crkve dr. Careya i katolikosa Armenske crkve, Karekina I. Narednih godina Chiara će biti pozvana govoriti u gradove-simbole evangeličko-luteranskog i reformiranog svijeta: Berlin, Augsburg, Zürich i Ženevu. Chiara je prvi put bila pozvana predstaviti duhovnost Pokreta i njegove ciljeve Ekumenskom vijeću Crkava u Ženevi još godine 1967., potom 1982. i 2002.

 

Crkveni pokreti i hod u zajedništvu

1998.–2004. – Dok zapadna društva sve više postaju sekularizirana, uoči blagdana Duhova 1998., na prvom velikom susretu crkvenih pokreta i novih zajednica na Trgu sv. Petra, Ivan Pavao II. određuje njihovo mjesto u Crkvi, priznajući ih “značajnim izrazom karizmatičnog vida Crkve” za kojega je rekao da je istobitan institucijskom vidu. U ovim novim crkvenim stvarnostima uočio je djelotvoran odgovor Duha Svetoga na proces dekristijanizacije. Tražio je od njih zrele plodove zajedništva i zalaganje. Govoreći zajedno s tri druga utemeljitelja, Chiara Lubich mu je obećala zalaganje u ostvarivanju zajedništva među pokretima “svim našim snagama”.

Tada je započeo put bratstva i zajedništva među mnogim pokretima i zajednicama u svijetu. Počevši od godine 1999. to će se zajedništvo proširiti na evangeličko-luteranske pokrete, a od 2004. na anglikanske i pravoslavne pokrete i udruge.

Na kongresu koji je prethodio velikom susretu s papom tadašnji kardinal Joseph Ratzinger iznio je važnu teološku studiju o pokretima u Crkvi. U njima je između ostaloga prepoznao djelovanje Duha Svetoga koji “neprestano pobuđuje novosti kršćanstva” i istaknuo je njihovu osobitu vezu s papinom sveopćom službom, budući da su pokreti i nove zajednice pozvani “nositi evanđelje do posljednjih granica zemlje”.

 

Za jedinstvo Europe i za obnovljenu obitelj

2004. – otvara se nova stranica za Europu. Priključenjem prvih srednje-istočnih zemalja Europe u Europskoj uniji započinje ujedinjenje europskog Zapada i Istoka. Paralelno se u sportskoj dvorani u Stuttgartu u Njemačkoj 8. svibnja održava prvi susret pod naslovom “Zajedno za Europu”, satelitski povezan s preko 160 istodobnih manifestacija u isto toliko europskih gradova. Cilj je doprinijeti da se da duša procesu ujedinjenja kontinenta. Pokret fokolara je među pokretačima susreta. Uključeno je preko 150 katoličkih, evangeličko-luteranskih, reformiranih, pravoslavnih i anglikanskih pokreta i novih zajednica. Naredni susret već tada je dogovoren za svibanj 2007.
2005.- Dok se u svijetu sve življe raspravlja o vrjednoti života i obitelji, Family fest 2005., velika međunarodna manifestacija održana u Rimu i istodobno u preko 200 gradova svijeta, pokazao je i predložio – i preko satelita i interneta – sliku obitelji obnovljene iznutra i otvorene društvu.

 

U Crkvi

Pokret fokolara je crkveni Pokret. Spada u fenomen procvata novih karizmi što ih je Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici Christifideles Laici nazvao “milostima Duha Svetoga” za “izgradnju Crkve, za dobro ljudi i za potrebe svijeta”.

Nova duhovnost u Crkvi – Iz karizme jedinstva Pokreta fokolara još četrdesetih godina procvala je duhovnost jedinstva, s izrazito zajedničarskim obilježjima. Pokazat će se da je u dubokom skladu s duhom Drugog vatikanskog koncila i s duhovnošću zajedništva na koju je papa Ivan Pavao II. ukazao kao na put da Crkva postane “dom i škola zajedništva”.

Zajedničarski put prema svetosti – To je duhovni put otvoren svima: mladima i djeci, laicima i redovnicima: “Svetost je svima pri ruci; padaju ograde koje dijele laički svijet od mističnog života; blago dvorca koje je bilo dostupno samo nekima izloženo je na trg”, piše Igino Giordani (http://www.iginogiordani.info/) nakon prvog susreta s Chiarom Lubich 1948.

Zajedništvo s papom i biskupima – Evanđeoske su riječi “Tko vas sluša, mene sluša” još od početaka življene prepoznavajući u papi i u biskupima Kristov glas. Takav duh i danas nadahnjuje odnose s papom i biskupima.

Isus – duhovno prisutan gdje su dvojica ili trojica ujedinjena u njegovo ime (usp. Mt 18,20) – svojim svjetlom ne obasjava samo Sveto pismo, nego pomaže dublje razumjeti nauk pape i biskupa. To svjetlo daje osjetiti Crkvu u njezinoj hijerarhiji, u njezinu nauku i u životu svega naroda Božjega.

Na zahtjev crkvenih pastira konkretno se potom surađuje u organiziranju velikih svjetskih manifestacija, kao što su jubileji i dani obitelji ili mladih; u biskupijama i župama sudjeluje se preko savjetodavnih tijela na različitim razinama i u raznim inicijativama pastoralnog karaktera.

Zajedništvo i dijalog s drugim pokretima i novim zajednicama – Novi put zajedništva s pokretima, novim zajednicama i udrugama otvorio se na poticaj pape Ivana Pavla II. uoči Duhova 1998. na velikom susretu na Trgu sv. Petra. Tom putu priključit će se pokreti i nove zajednice procvali i u drugim kršćanskim crkvama.

Nova evangelizacija – Pokret nastao iz otkrića evanđelja stalno se hrani Riječima života koje se članovi zauzimaju živjeti u svakodnevici i zračiti ih u svojoj sredini. Tipična karizma Pokreta osvjetljuje evanđelje iz perspektive jedinstva. Živeći riječi “ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio”, Isus postaje duhovno prisutan, kako je to i obećao. On evangelizira svijet i dovodi do širenja kraljevstva Božjega.

Obnova društva – Budući da Pokret sačinjavaju pretežno laici, oni nose evanđeoski duh na različita područja društva. Uzajamnost u ljubavi, sve do izgradnje jedinstva, objavljuje se kao “paradigma jedinstva”, “kodeks” za preobrazbu društva, unoseći dimenziju zajedništva, bratstva, u odnose među narodima i kulturama, u svijet ekonomije i rada, politike, prava, zdravstva, kulture, društvenih komunikacija i umjetnosti. To je doprinos globalizaciji bratstva i solidarnosti, koja je danas žurno potrebna.

Posvećeni život i svećenici – župe – Duhovnost jedinstva ili zajedništva dijelili su još od početaka svećenici, redovnici i redovnice brojnih kongregacija. Malo po malo, zajedno s laicima, niču sjemena obnove crkvenih struktura, osobito župa. Od polovice sedamdesetih godina i biskupi crpe iz ove duhovne limfe.