Ukrajina Faro 22

 

 

U nedjelju 24. travnja prostor centra Faro u Križevcima ispunilo je nekoliko stotina Ukrajinaca i njihovih domaćina iz Eparhije, pripadnika Djela Marijina i ljudi iz grada
Vladika Križevačke eparhije Milan Stipić u sastavu svoje eparhije ima skoro trećinu vjernika ukrajinske nacionalnosti. On i njegovi svećenici redovito obilaze ukrajinske izbjeglice u raznim gradovima Hrvatske. Za Uskrs koji se slavio po julijanskom kalendaru u nedjelju 24. travnja, pozvao ih je na liturgiju u svoju katedralu, a nakon toga na ručak i druženje u dvoranu i vanjske prostore našeg gradića Faro. Zamolio je i sve nas iz Djela Marijina da pomognemo u ostvarenju te zamisli. Vijest se brzo proširila i oko 600 Ukrajinaca punih očekivanja došlo je u nedjelju posebnim autobusima u Križevce.

 

Mnogo je ljudi i organizacija pomoglo kroz donacije i rad u organiziranju ručka, među njima grad Križevci, županija i razne udruge. Vrtić Zraka sunca pripremio je 60 poklona za djecu koje su im potom svečano predali.

 

Ukrajina Faro 22aU nedjelju je sav prostor našeg centra Faro bio prepun ljudi, najvećim dijelom žena i djece. Mnogi iz grada i okolice došli su pomagati i družiti se s osobama koje nisu poznavali, a čija im je patnja bila tako bliska. Iako su govorili različitim jezicima, mogli su se sporazumjeti. Bila je zanimljiva spontanost u darivanju, prilaženju osobama, uskakanju u malim potrebama. Mnogi su ispričali svoje priče, izrazili svoju tugu i čežnju za domom, a neki su i pokazali želju da saznaju ponešto o mjestu i ljudima s kojima su se tako dobro osjećali.

 

Sam prostor pomogao je da se stvori pravi ugođaj – netko je rekao milostan prostor! Djeca su imala mjesta za igru, a odrasli su za vrijeme i nakon ručka na razglas slušali i pjevali svoje pjesme. Mnogi su zahvaljivali za prigodu da Uskrs proslave među svojima, za spremnost da budu prihvaćeni… Jedna od njih, hrvatska nevjesta Maša nam je rekla: „Naši su ljudi umorni, jako im je teško, ali kod vas i sa vama mogli su se malo odmoriti i na kratko zaboraviti na rat i na težinu situacije… Mi kao narod uvijek idemo ruku pod ruku s Bogom, a vi nam sada u tome pomažete. Hvala vam!“
Slične osjećaje mogli smo pročitati i u očima ostalih.

 

 

Print Friendly, PDF & Email