RZ0818 a

 

“Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.” (Jr 31,3)

 

Ovdje možete preuzeti prezentaciju RZ0818

 

Bog je proroka Jeremiju poslao izraelskom narodu dok je proživljavao bolno iskustvo progonstva u

u babilonskoj zemlji, izgubivši sve što je predstavljalo njegov identitet i njegovo izabranje: zemlju, hram, zakon…

Riječ proroka probila je taj veo boli i gubitka. Istina je, Izrael se pokazao nevjernim savezu ljubavi s Bogom, predajući se uništenju, ali evo navještaja novog obećanja slobode, spasenja, obnovljenog saveza koji Bog, u svojoj vječnoj i nikad opozvanoj ljubavi, pripravlja svome narodu.

 

“Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.”

 

Vječna i neopoziva dimenzija vjernosti Božje kvaliteta je Njegove ljubavi. On je Otac svakoga ljudskog stvorenja, Otac koji ljubi prvi i zauzima se zauvijek. Njegova vjernost dodiruje svakoga od nas i omogućuje nam prebaciti na njega svaku zabrinutost što bi nas mogla zaustaviti. Upravo po toj vječnoj i strpljivoj Ljubavi i mi možemo rasti i poboljšavati se u odnosu s Njim i s bližnjima.

Posve smo svjesni da nismo još toliko postojani u našoj zauzetosti, iako istinskoj, da ljubimo Boga i braću, ali Njegova vjernost prema nam je besplatna, ide nam ususret neovisno o našem učinku. S tom radosnom sigurnošću možemo se podići iz našeg ograničenog obzora, svakoga dana iznova krenuti na put te i mi postati svjedoci te majčinske nježnosti.

 

“Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.”

 

Iz toga Božjeg pogleda na čovječanstvo proizlazi i veličanstveni naum bratstva, koji će se u Isusu potpuno ispuniti. On je, naime, posvjedočio svoje povjerenje u ljubav Božju riječju, a nadasve primjerom čitavoga svoga života.

Otvorio nam je put za nasljedovanje Oca u ljubavi prema svima (Mt 5,43) i objavio nam da je poziv svakoga muškarca i žene doprinijeti izgradnji odnosa prihvaćanja i dijaloga u svome okruženju.

Kako ćemo živjeti Riječ za život ovoga mjeseca?

Chiara Lubich poziva nas da zadobijemo majčinsko srce: “[…] Majka prihvaća uvijek, pomaže uvijek, uvijek se nada, sve pokriva. […] Ljubav majke vrlo je slična Kristovoj ljubavi o kojoj govori apostol Pavao. Budemo li imali srce majke ili, još jasnije, ako odlučimo imati srce majke u najvišem smislu – Marije, bit ćemo uvijek spremni ljubiti druge u svim okolnostima te tako održavati živim Uskrsloga u nama. […] Budemo li imali srce te Majke, ljubit ćemo sve: ne samo članove naše Crkve, nego i članove drugih Crkava. Ne samo kršćane, nego i muslimane, budiste, hinduiste, itd. I ljude dobre volje! I svakoga čovjeka koji živi na zemlji […]”[1]

 

“Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.”

 

Mlada supruga koja je u obitelji počela živjeti evanđelje pripovijeda: “Doživjela sam nikad dotad kušanu radost i želju da tu ljubav prelijem i izvan zidova naše kuće. Sjećam se primjerice kako sam pohitala u bolnicu kod žene kolege, koja je pokušala suicid. Već neko vrijeme sam znala da imaju poteškoća, ali sam bila obuzeta svojim problemima i nisam se pobrinula da joj pomognem. Osjećala sam da je njezina bol moja i nisam sebi dala mira dok se nije riješila situacija koja ju je potaknula na takvu gestu. Taj je događaj meni bio početak promjene mentaliteta. Dao mi je razumjeti da kada ljubim, mogu biti odraz ljubavi Božje za svakoga tko prolazi pokraj mene, makar i posve mali.”

A što kad bismo i mi, podržani vjernom ljubavlju Božjom, slobodno zauzeli taj nutarnji stav pred svakom osobom koju susretnemo tijekom dana?

 

Letizia Magri

 

[1] Usp. C. LUBICH, Cercando le cose di lassù, Roma 1992, p. 41-42

 

Print Friendly, PDF & Email