Riječ za život, rujan 2018.
“Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.” (Jak 1,21)
Ovdje možete preuzeti prezentaciju RZ0918
Ovdje možete preuzeti Riječ za život za djecu – u boji RZG40918b i crno-bijelo RZG40918cb
Riječ za život ovoga mjeseca uzeta je iz teksta pripisanog Jakovu, istaknutom liku Jeruzalemske crkve. On kršćaninu preporučuje dosljednost između vjerovanja i djelovanja.
U početnom dijelu poslanice ističe se bitan uvjet: osloboditi se od svake zlobe kako bismo primili riječ Božju i dopustiti da nas ona vodi, kako bismo hodali prema punome ostvarenju kršćanskoga poziva.
Riječ Božja ima posve osobitu snagu: ona je stvaralačka, proizvodi plodove dobra u pojedincu i u zajednici, gradi odnose ljubavi između svakoga od nas i Boga te između ljudi.
Ona je već usađena u nas, kaže Jakov.
“Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.”
Kako? Sigurno zato što je Bog još kod stvaranja izgovorio odlučujuće riječi: čovjek je Njegova slika. Svako ljudsko stvorenje je Božje “ti”, pozvano na postojanje zato da dijeli njegov život ljubavi i zajedništva.
No kršćane ucjepljuje u Krista sakrament krštenja, Riječ Božja koja je ušla u ljudsku povijest.
Stoga je u svaku osobu On položio sjeme svoje Riječi koja ga poziva na dobro, na pravednost, na sebedarje i na zajedništvo. Prihvaćeno i uzgajano s ljubavlju, u svome “tlu”, to je sjeme sposobno donositi život i plodove.
“Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.”
Mjesto gdje nam Bog jasno govori je Biblija, a kršćanima su vrhunac Evanđelja. Potrebno je primiti Njegovu riječ kroz predano čitanje Svetoga pisma, a živeći ju možemo vidjeti i njezine plodove.
Možemo slušati Boga i u dubini našega srca, gdje često primjećujemo napade mnogih “glasova”, mnogih “riječi”: slogane i prijedloge, životne uzore, kao i brige i strahove. Ali kako prepoznati Riječ Božju i dati joj prostora da živi u nama?
Potrebno je razoružati srce i “predati se” Božjem pozivu, kako bismo se oraspoložili za slobodno i odvažno slušanje Njegova glasa, često najtišega i posve nenametljivoga.
Taj nam glas govori da izađemo iz samih sebe i da se uputimo putovima dijaloga i susreta, s Njim i s drugima, te nas poziva na suradnju da učinimo čovječanstvo ljepšim i da se svi sve više prepoznajemo braćom.
“Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.”
Riječ Božja ima moć preobraziti našu svakodnevicu u priču oslobođenja od tame zla, osobnoga i društvenoga, ali ona očekuje naš osobni i svjesni pristanak, koliko god bio nesavršen i krhak.
Naši osjećaji i naše misli sve će više nalikovati Isusovima, u nama će se osnažiti vjera i nada u Božju Ljubav, dok će se naše oči i naše ruke otvarati potrebama braće.
Ovako je predlagala Chiara Lubich 1992. godine: “U Isusu se vidjelo duboko jedinstvo između Njegove ljubavi prema Ocu nebeskome i ljubavi prema braći ljudima. Postojala je krajnja dosljednost između Njegovih riječi i Njegova života. A to je oduševljavalo i privlačilo sve ljude. Takvi trebamo biti i mi. Moramo s djetinjom jednostavnošću primati Isusove riječi i provoditi ih u praksu u svoj njihovoj čistoći i sjaju, u njihovoj snazi i korjenitosti, kako bismo bili učenici kakve nas želi On, jednaki Učitelju: drugi Isusi rašireni po svijetu. Ima li za nas veće i ljepše avanture?”[1]
Letizia Magri
[1] C. Lubich, Come il Maestro, in «Città Nuova» 36 (1992/4), p. 33.
Odgovori