RZ0922 pexels-andrea-piacquadio-3791664

 

„Premda slobodan od sviju, sâm sebe svima učinih slugom da ih što više steknem!“ (1Kor 9,19)

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život u wordu, u pdf-u i u pdf-u pripravljenom za fotokopiranje u više primjeraka strana 1 i strana 2

Ovdje možete preuzeti Riječ za život za djecu – u boji RZG40922 b i crno bijelu RZG40922 cb

Pogledajte video zapis za djecu:  

Riječ za život na video zapisu: ovdje

 

Riječ za život ovoga mjeseca preuzeta je iz Prve poslanice svetoga Pavla kršćanima u Korintu. Pavao se nalazio u Efezu i tim je riječima pokušao dati niz odgovora na probleme nastale u grčkoj zajednici u Korintu, kozmopolitskom gradu i velikom trgovačkom središtu, poznatom po Afroditinom hramu, ali i po poslovičnoj korupciji.

Primatelji pisma prije nekoliko su se godina obratili s poganstva na kršćansku vjeru zahvaljujući Pavlovu propovijedanju. Zajednica se podijelila u raspravi oko toga može li se jesti meso žrtvovano idolima u poganskim obredima.

Naglašavajući slobodu koju imamo u Kristu, Pavao započinje analizirati kako se treba ponašati pred nekim odabirima, a posebno se usredotočuje na pojam slobode.

 

„Premda slobodan od sviju, sâm sebe svima učinih slugom da ih što više steknem!“

Budući da kršćani znaju da nema idola na svijetu i da nema boga osim jednoga (8,4), postaje svejedno hoće li ili neće jesti meso žrtvovano idolima. No, problem nastaje kada se kršćanin nađe u prisutnosti nekoga tko još nema tu spoznaju vjere i stoga svojim stavom može sablazniti nejaku savjest.

Kada je riječ o znanju i ljubavi, Pavao ne dvoji: učenik mora odabrati ljubav i pod cijenu odricanja od vlastite slobode, kao što je to učinio Krist koji je slobodnom voljom postao slugom iz ljubavi.

Pozornost prema slabijem bratu, koji ima nejaku savjest i slabo znanje jest temeljna. Cilj je ‘steći’, u smislu da dobar i lijepi život Evanđelja dopre do što većeg broja ljudi.

 

„Premda slobodan od sviju, sâm sebe svima učinih slugom da ih što više steknem!“

Chiara Lubich piše: „Ako smo pritjelovljeni Kristu, ako smo On, a imamo podijeljene i suprotstavljene misli, znači da dijelimo Krista. […] Kada je […] postojala opasnost da se naruši sloga među prvim kršćanima, savjetovano im je da odustanu od svojih ideja kako bi opstala ljubav. […] Isto se događa i danas. Ponekad smo uvjereni da je određeni način razmišljanja najbolji, ali Gospodin nam predlaže da je koji put bolje odustati od vlastitih ideja, kako bismo sačuvali ljubav prema svima. Bolje je manje savršeno u slozi s drugima, nego savršeno u neslozi.

To popuštanje umjesto slamanja je možda bolno, ali učinkovito i od Boga blagoslovljeno. Tako održavamo jedinstvo u skladu s autentičnom Kristovom misli pa zato i znamo cijeniti njegovu vrijednost.“[1]

 

„Premda slobodan od sviju, sâm sebe svima učinih slugom da ih što više steknem!“

Iskustvo vijetnamskog kardinala Franҫoisa van Thuâna, koji je trinaest godina proveo u zatvoru, od čega devet u potpunoj izolaciji, svjedoči da kada je ljubav iskrena i nesebična, ona potiče ljubav kao odgovor. Tijekom zatočeništva čuvalo ga je petoro stražara, no uprava ih je odlučila mijenjati svaka dva tjedna novom skupinom jer bi ih biskup „zarazio“. Na kraju su odlučili ostaviti uvijek iste stražare jer bi u protivnom „zarazio“ sve policajce u zatvoru. On sam pripovijeda: „U početku stražari nisu razgovarali sa mnom. Odgovarali su samo s da i ne. […] Jedne sam noći pomislio: ‘Franjo, ti si još uvijek vrlo bogat, u svom srcu imaš Isusovu ljubav; ljubi ih kao što je Isus tebe ljubio’. Sutradan sam ih počeo još više ljubiti, ljubiti Isusa u njima, osmjehnuti im se, ljubazno im se obraćati. […] Malo-pomalo postali smo prijatelji.“[2] Uz pomoć svojih tamničara kardinal je u zatvoru izradio pektoralni križ koji je nosio sve do smrti, znak prijateljstva izgrađenog s njima: komadiće drveta i željezni lančić.

 

Letizia Magri

 

 

 

[1] C. Lubich, Umijeće ljubavi, Zagreb 2006., str. 121-122.

[2] F.X. Nguyễn Văn Thuận, Testimoni della speranza, Città Nuova, Rim 2000, str. 98.  Rođen je 1928. godine u katoličkoj obitelji, umro je u Rimu 2002. godine. 15. kolovoza 1975. godine, ubrzo nakon što ga je papa Pavao VI. imenovao nadbiskupom koadjutorom Sajgona, uhitile su ga vijetnamske vlasti. Tako je započeo njegov mučan put koji je trajao trinaest godina, od kućnog pritvora, samica, zarobljeničkih logora do mučenja svake vrste, neprestano je bio ispunjen nepokolebljivom nadom.

Print Friendly, PDF & Email