Riječ za život, svibanj 2017.

“Ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta.” (Mt 28, 20)

 

Na kraju svoga evanđelja Matej pripovijeda o posljednjim događajima Isusova zemaljskog života. On je uskrsnuo i dovršio svoje poslanje: naviještaj obnavljajuće ljubavi Božje prema svakome stvorenju i otvaranje puta prema bratstvu u ljudskoj povijesti. Za Mateja Isus je “Bog s nama”, Emanuel obećan po prorocima i iščekivan u izraelskom narodu.

Prije povratka Ocu On okuplja učenike, one s kojima je izbliza dijelio svoje poslanje, te njima povjerava da nastave njegovo djelo u vremenu.

Težak zadatak! Ali Isus ih umiruje. Ne ostavlja ih same, nego obećava da će biti s njima svakoga dana. Podržavat će ih, pratiti i hrabriti “do svršetka svijeta”.

Uz njegovu pomoć bit će svjedoci susreta s Njim, s njegovom riječju te djelima prihvaćanja i milosrđa prema svima, kako bi ga onda mnogi drugi mogli susresti i zajedno tvoriti novi Božji narod utemeljen na zapovijedi ljubavi.

Mogli bismo reći da je radost Božja upravo u tome da bude sa mnom, s tobom, s nama, svaki dan, do kraja naše vlastite povijesti i povijesti čovječanstva.

No je li to tako? Je li ga doista moguće susresti?

On je “iza ugla, uza me, uza te. Skriva se u siromašnom, prezrenom, malenom, bolesnom, u onome tko treba savjet, tko je lišen slobode. On je u ružnom, u odbačenom… Rekao je to: ‘…ogladnjeh i dadoste ‘mi’ jesti…’[1] Naučimo ga otkrivati tamo gdje se nalazi.”[2]

Nazočan je u svojoj riječi koja obnavlja naš život kad je provodimo u praksu. Na svakoj je točki zemlje u euharistiji, djeluje preko svojih službenika, služitelja svoga naroda. Nazočan je kada stvaramo sklad među nama[3]. Tada je naša molitva Ocu djelotvornija i nalazimo svjetlo za svakodnevne odluke.

“Ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta.” Koliko li nade daje to obećanje! Ono nas ohrabruje da ga tražimo na svome putu. Otvorimo srce i ruke za prihvaćanje i dijeljenje, osobno i kao zajednica: u obiteljima i crkvama, na radnim mjestima i u trenucima slavlja, u građanskim i vjerskim zajednicama. Susrest ćemo Isusa i on će nas zapanjiti radošću i svjetlošću, znakovima svoje prisutnosti.

Ako svakoga jutra ustanemo s mišlju: “Danas želim otkriti gdje me Bog želi susresti”, i mi ćemo doživjeti radosno iskustvo poput ovoga:

“Majka mojega supruga jako je vezana uza svoga sina, do te mjere da je ljubomorna. Prije godinu dana dijagnosticiran joj je tumor. Njezina  jedina kći nije joj mogla pružiti potrebnu njegu i skrb. U to sam vrijeme sudjelovala na Marijapoliju[4] i susret s Bogom Ljubavi promijenio mi je život. Prva posljedica obraćenja bila je odluka da bez bojazni svekrvu primim u svoj dom. Svjetlo koje se upalilo u mojem srcu pomoglo mi je gledati ju novim očima. Znala sam da po njoj skrbim za Isusa i njegujem ga.

Na moje iznenađenje, ona je na svaku moju gestu uzvraćala istom ljubavlju.

Prošlo je više mjeseci ispunjenih žrtvom, a onda se moja svekrva mirno preselila u nebo, ostavivši mir u svima.

Tih sam dana primijetila da očekujem dijete koje smo željno iščekivali već devet godina! To je dijete za nas bilo očiti znak ljubavi Božje.

 

Letizia Magri

 

[1] Mt 25, 35;

[2] Chiara Lubich, Riječ života za lipanj 1982.

[3] Usp. Mt 18, 20;

[4] Ljetni susret Pokreta fokolara