Riječ za život, travanj 2022.

 

„Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.“ (Mk 16,15)

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život u wordu, u  pdf formatu i u pdf-u pripravljenom za fotokopiranje u više primjeraka strana 1  strana 2

Ovdje možete preuzeti prezentaciju 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život za djecu – u boji RZG40422 b i crno bijelu RZG40422 cb

Pogledajte video zapis za djecu:  ovdje

Riječ za život na video zapisu: ovdje

 

Posljednje riječi u Markovu evanđelju Uskrsli Isus izgovorio je na svom jedinom ukazanju apostolima. Učenici su sjedili za stolom zajedno s Isusom, kao što su često bili viđeni i prije njegove muke i smrti. No ovoga je puta mala zajednica nosila na sebi znak neuspjeha: ostalo ih je jedanaest umjesto dvanaest, koliko ih je Isus želio uza se. Uz to, u vrijeme muke jedan ga se od nazočnih odrekao, a mnogi su pobjegli.

Na tom posljednjem, odlučujućem susretu, Uskrsli ih je ukorio zbog srca zatvorena za riječi onih koji su svjedočili njegovu uskrsnuću[1], ali ujedno je potvrdio svoj izbor: usprkos njihovim slabostima, upravo njima, svojim životom i svojim riječima, ponovno povjerava navještaj evanđelja, Radosne vijesti koja je On sam.

Nakon toga svečanog govora, Uskrsli se vratio k Ocu, no istodobno je „ostao“ s učenicima, potvrđujući njihove riječi čudesnim znakovima.

 

„Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.“

Zajednica koju je Isus poslao da nastavi njegovo poslanje nije, dakle, skupina savršenih, već osoba koje su prije svega pozvane „biti“ s Njime[2], doživjeti njegovu nazočnost i njegovu strpljivu i milosrdnu ljubav. One su potom, samo na temelju toga iskustva, poslane „svakom stvorenju naviještati“ Božju blizinu.

Uspjeh njihova poslanja ne ovisi o osobnim sposobnostima, već o prisutnosti Uskrsloga koji samog sebe povjerava svojim učenicima i zajednici vjernika, u kojoj evanđelje raste koliko se živi i naviješta.[3]

Stoga mi kao kršćani možemo svojim životom i riječima razglašavati Božju ljubav, hrabro i velikodušno izlazeći iz samih sebe, kako bismo svima, nježno i s poštovanjem, ponudili blaga Uskrsloga koja otvaraju srca nadi.

 

„Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.“

Potrebno je uvijek svjedočiti Isusa, nikada sami sebe. Od nas se traži da se „odreknemo“ samih sebe, da se „smanjimo“ kako bi On mogao rasti. Valja nam u sebi napraviti prostora za snagu njegova Duha, koji nas usmjerava prema bratstvu: „[…] Moram slijediti Duha Svetoga koji me pri svakom susretu s bratom ili sestrom čini spremnim da se poistovjetim s njim ili s njom, da im savršeno služim. Duh Sveti mi daje snagu da ih ljubim, iako su možda moji neprijatelji; On obogaćuje moje srce milosrđem da znam oprostiti i da mogu razumjeti njihove potrebe; On me čini gorljivim u priopćavanju najljepših stvarnosti moje duše, kada za to dođe vrijeme. […] Po mojoj se ljubavi očituje i prenosi Isusova ljubav. […] S tom Božjom ljubavi u svom srcu i po njoj može se daleko stići i podijeliti svoje otkriće s mnogim drugim ljudima […] sve dok onaj drugi, nježno dirnut Božjom ljubavlju u nama, ne poželi „biti jedno“ s nama, u uzajamnoj razmjeni pomoći, ideala, projekata, ljubavi. Tek tada ćemo moći progovoriti, u uzajamnosti u ljubavi, i to će biti dar“[4].

 

„Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.“

„Svakom stvorenju.“ Ta nas perspektiva čini svjesnima naše pripadnosti velikom mozaiku stvorenoga na koju smo danas posebno osjetljivi. Mladi su često na čelu ovog novog puta čovječanstva. U stilu evanđelja potvrđuju činjenicama ono što naviještaju riječima.

Robert, s Novog Zelanda, dijeli svoje iskustvo na webu[5]: „Kod nas na Novom Zelandu u tijeku su aktivnosti kojima se podupire obnova luke Porirua u južnom dijelu pokrajine Wellington. Inicijativa uključuje lokalne vlasti, maorsku katoličku zajednicu i lokalno pleme. Naš cilj je podržati to pleme u želji da predvodi obnovu luke, da osigura čistoću vode te omogući ubiranje školjki i svakodnevni ribolov bez straha od onečišćenja. Inicijative su bile uspješne i doprinijele su stvaranju istinskog duha zajedništva.

Pravi je izazov omogućiti da to postane dugoročni program koji će donijeti pomoć, podršku i uistinu stvarati razliku na terenu.“

 

Letizia Magri

 

 

[1] Usp. Mk 16, 9-13;

[2] Usp. Mk 3, 14-15;

[3] Usp. Drugi vatikanski koncil, dogmatska konstitucija o božanskoj objavi Dei Verbum, br. 8;

[4] C. Lubich, Riječ za život lipanj 2003.

[5] Integralni tekst ovog i drugih iskustava na više je jezika dostupan na http://www.unitedworldproject.org/workshop