sadasnji trenutak

 

Ovaj zapis Chiare Lubich pomaže nam vidjeti našu stvarnost kakva je u Božjim očima, neovisno o vanjskim okolnostima u kojima se možemo naći, a mogu biti i vrlo bolne. U času svoje muke Isus se i dalje obraćao Ocu i usklađivao se s njegovom voljom. S tim je stavom postao Uskrsli, Spasitelj.

 

(…) Razumjeli smo kako je svatko od nas jedna riječ Božja još od vječnosti. Doista, sveti Pavao kaže: „U Kristu nas sebi izabra prije postanka svijeta…“[1] A na drugom mjestu, još uvijek govoreći o nama, dodaje: „Oni koje je on [Bog] oduvijek poznavao…“ Shvatili smo da se, kao Riječ Božja, moramo držati jednoga najrazumijega stava: da poput Riječi u najvišem smislu, Riječi Božje, uvijek budemo okrenuti prema Ocu, što znači prema Njegovoj volji.

 

Tako, među ostalim, možemo ostvariti svoju osobnost; tako stječemo i svoju punu slobodu. Na taj način, zapravo, puštamo da živi naše istinsko ja.

 

Želeći sve to dobro provesti, možemo se zapitati: kada trebamo zauzeti takav stav?

 

Odgovor znamo: sada, odmah, u sadašnjem trenutku. Božju volju valja živjeti u sadašnjosti.

 

U sadašnjosti moramo živjeti okrenuti prema Ocu. U onoj sadašnjosti koja je bitni vid naše duhovnosti, naše “askeze”. Doista, to se ne može zaobići.

 

Takav je način života izrazito evanđeoski.

 

Evanđelist Matej donosi ove Isusove riječi: „Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“[2] [2] (…)

 

Zato obnovimo zauzetost da živimo Božju volju što je više moguće, u sadašnjem trenutku.

 

Moramo se također sjetiti da jednu Božju volju trebamo izvršiti prije bilo koje druge, i u svakom trenutku našega dana. To je uzajamna ljubav: ljubiti jedni druge kako nas je Isus ljubio.

 

S njom je zajamčena naša stalna obnova.

 

Chiara Lubich

 

(Na telefonskoj konferenciji, Rocca di Papa, 21. prosinca 1996.)

 

 

[1] Usp. Ef 1,4-5;
[2] Mt 6,34.

 

Print Friendly, PDF & Email