Sinoda u Europi, novi način postojanja Crkve

 

Davanje prvenstva slušanju, zajednički put otvoren dijalogu i susretu, izazovi sekularizacije, mira i prihvaćanja mnogih različitosti bili su u središtu ove faze Sinode. Prisutna je bila i predsjednica Pokreta fokolara Margaret Karram

 

Nnadbiskup Vilniusa (Litva) i predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) Gintaras Grušas u uvodnom govoru na europskoj pozornici sinode Katoličke crkve odmah je dotaknuo najdublju ranu starog kontinenta rekavši:

„Sastajemo se u Pragu, gradu koji se može smatrati mostom između Istoka i Zapada, ali i upozorenjem Europi. Danas, nešto više od trideset godina nakon pada Berlinskog zida i završetka svijeta podijeljenog na suprotstavljene blokove, imamo još jedan rat u središtu Europe. Bliski smo našoj ukrajinskoj braći, u nadi da će ruska agresija završiti i da će zavladati istinski mir i pomirenje na našem kontinentu.“

Izrazio je i neposrednu solidarnost s turskim i sirijskim stanovništvom pogođenim strašnim potresom.

 

Susret se održao u glavnom gradu Češke, od 5. do 12. veljače, uz sudjelovanje 200 delegata, predstavnika 39 europskih biskupskih konferencija iz 45 zemalja. Bila su prisutna i 44 gosta, među kojima i predsjednica Pokreta Fokolara Margaret Karram.

 

„U sinodalnosti smo svi pripravnici“, podsjetio je glavni tajnik Sinode kardinal Mario Grech,  ponudivši realno gledište na ovu fazu puta. Crkva u Europi okupila se kako bi doživjela put zajedništva, danas potrebniji nego ikad, kako bismo se upoznali i srušili predrasude.

 

Glas europskih Crkava

 
Zasjedanja posvećena izlaganjima različitih biskupskih konferencija o njihovom sinodalnom putu dala su presjek života Crkava u Europi. Tako se u Albaniji kršćani danas suočavaju s potrebom da nauče voditi dijalog s ljudima različitih religija. U Belgiji je sekularizacija dotaknula svako društveno područje. Iz toga proizlazi poziv da se znaju uočiti znakovi vremena dajući prostor laicima, izbjegavajući svaki oblik klerikalizma i bilo kakvo ustupanje stavovima zlostavljanja i moći.

 

Sinodalni put u Bjelorusiji iznio je na vidjelo potrebu da se kršćani formiraju u dijalogu, kako svećenstvo tako i laici, kako bi imali veći utjecaj na društvo.

 

Bugarska, zemlja s vrlo malim postotkom kršćana-katolika, dobro izražava sinodalni hod animiran snažnim ekumenskim duhom, zajedničkim raznim istočnoeuropskim zemljama. Iz Francuske dolazi odlučan poziv na slušanje i fokus na žrtve zlostavljanja u Crkvi, te poziv na put pročišćenja u duhovnom životu kako bi se ponovno otkrila vjernost Kristu i kako bi Crkva prihvaćala sve ljude. Crkve Velike Britanije i Walesa naglašavaju potrebu da se nastavi formacija za život u vjeri i za evangelizaciju.

 

Transverzalna pitanja

 
Postoje mnoga transverzalna pitanja u Crkvama starog kontinenta: od pošasti zlostavljanja, do formacije svećenstva kako bi mogli vratiti povjerenje Božjeg naroda i biti dorasli izazovima današnjeg sekulariziranog društva, do pitanja uloge žena u Crkvi, žurnosti prenošenja vjere danas, jezikom i modalitetima prilagođenima vremenu. No pitanje zajedničko svima je jedno: što za Crkvu u Europi znači biti „uključiva“? Kako može prihvatiti i one osobe koje žive u složenim moralnim situacijama u odnosu na nauk Crkve, kao što su razvedeni ili LGBTQ+ osobe. Odgovori će doći, rečeno je, iz strpljivog hoda u zajedništvu.

 

Margaret Karram je u svom govoru rekla: „Mislim da je odgovor koji Crkva u Europi danas može ponuditi dar evanđeoske ljubavi koja nam dolazi od samoga Krista i u središtu je dijaloga i susreta. Kao Pokret fokolara mi se zauzimamo u tom hodu na koji nas Papa poziva.“

 

Sinodalni dani u Pragu za Crkvu u Europi su eksperiment sinodalnosti na terenu i pokazuju potrebu za nastavkom toga puta. Konačni dokument, kao rezultat tih dana rada, prikupit će sve zahtjeve, izazove i prijedloge te će, zajedno s dokumentima ostalih 6 kontinentalnih skupština, biti upućen središnjem povjerenstvu Sinode.

 

Stefania Tanesini