Puzevski (12)

U ponedjeljak 28. prosinca 2020. u KB Dubrava u 90. godini života preminuo je prof. dr.sc. Valentin Puževski, doajen hrvatske pedagogije, zauzeti vjernik laik osobito u promicanju pobožnosti prema sv. Marku Križevčaninu i suradnik Kursilja, te član Družbe “Braće hrvatskoga zmaja”. (IKA)

 

Prof. Puževski bio je i prijatelj Pokreta fokolara, gradonačelnik Križevaca u vrijeme kada je nastao gradić Faro i dječji vrtić Zraka sunca. Donosimo intervju s njime objavljen u Novom svijetu u listopadu 2008., kada je dobio nagradu za životno djelo Koprivničko-križevačke županije.

 

 

Ovaj istaknuti pedagog i angažirani društveni radnik kaže da je njegov životni poziv učitelj.

Izrastao u vjerničkoj obitelji, rane životne dane proveo je u rodnim Križevcima, gdje je i završio Učiteljsku školu. Nastavio je školovanje na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, zatim na Filozofskom fakultetu, gdje je kasnije magistrirao, doktorirao i predavao.

Na tradiciji hrvatske nacionalne škole nastojao je tragati za školom okrenutom potrebama odgoja i obrazovanja u temeljnoj izobrazbi u osnovnoj školi. U vrijeme kad se u svijetu traže nova pedagoška rješenja i on se uključuje u taj pokret. Hrabro otvara vrata hrvatske škole pokušajima i iskustvima drugih zemalja, istodobno nastojeći graditi vlastitost. Pripada pedagozima koji otvaraju školske prostore i vrijeme za sve one sadržaje i načine rada koji mogu pripomoći u rastu vrijednih ljudskih osobina mladih te se zalaže za školu radosnog življenja. Svoja teorijska pedagoška razmišljanja pokušava i praktično ostvariti, a na iskustvima do kojih dolazi vodeći nekoliko uzornih škola gradi svoje teorijske stavove.

Nastupom demokratskih promjena zalaže se za obnavljanje Hrvatske seljačke stranke, postaje zastupnik Županijskog doma Hrvatskog sabora (1993.-1997.) i gradonačelnik Križevaca (1995.-1996.).

Profesor Puževski svaki razgovor započinje spominjući svoga velikog sugrađanina, trećeg hrvatskog sveca, Marka Križevčanina, čiji je postao promicatelj. Drugačije nije moglo biti ni ovoga puta.

 

 

Što vas toliko fascinira kod Marka?

Bio je jedan od najboljih studenata i jedini iz Germanicuma je postao svetac! Držao je do svog kraja i naroda, predstavljajući se kao Križevčanin i Hrvat u vrijeme kada je trebalo imati hrabrosti to istaći među Nijemcima itd. Kao najboljeg studenta šalju ga u Mađarsku i u Slovačku i žele ga postaviti za upravitelja svih biskupskih imanja. On pristaje, ali kaže da bi radije radio na odgoju svećenika i mladih ljudi. Tu mi je najveći!

Nadalje, on ide s isusovcima i gine s njima, nije se odvajao kao biskupijski svećenik.

Prije sam u sebi uvijek imao onaj stav: “Pa ne može moj čovjek biti svetac!” Godine 1995. kad je u Križevce došao kardinal Kuharić, meni kao gradonačelniku je rekao: “Profesore, pred vama je velika zadaća. Vaš Marko će postati svetac, morate se spremati.” Tako je počelo.

Kao predstavnik Križevaca 2. srpnja 1995. u Košicama sam imao priliku zahvaliti Ivanu Pavlu II. za kanonizaciju Marka Križevčanina.

 

Rano ste postali učitelj…

PuzevskiSkolaSa 16 godina počeo sam raditi s djecom. Kad bih dobio temu za rad, otišao bih na brijeg, učio i smišljao kako ću organizirati sat. S 18 godina već sam bio učitelj u Kordunu, jedini Hrvat u selu. Tamo sam dobio ideju da rad s djecom treba početi pjesmom. Sjetio sam se da smo u vjerskoj školi uvijek počinjali molitvom, što se tamo nije moglo, ali uz pjesmu lijepog sadržaja, dan je počinjao u radosti.

 

Od 1961. do 1969. uspješno ste vodili eksperimentalnu školu na Jordanovcu u Zagrebu…

Osnovna ideja moje pedagogije je u sljedećem: najprije stvoriti ugodno raspoloženje, a onda organizirati da djeca sama rade na svom odgoju. Pronaći nadarene i poticati ih koliko je moguće, da nauče biti dobri radnici. Ja sam za prosvjećivanje mladih ljudi koje uključuje izobrazbu i odgoj, dakle okrenutost izgradnji cjelokupne osobe. Zato sam se zalagao da uđe u školu sve ono što bi moglo pridonijeti rastu mlade osobe.

Druga stvar, primijeniti metodiku koja će ga angažirati. U školi smo imali veliku knjižnicu u kojoj su djeca izdavala i posuđivala knjige. Naravno, nastavnik je to nadzirao i organizirao. Naprednijim učenicima kojima bi ponavljanje bilo dosadno učitelj daje individualne zadatke, oni odu u biblioteku, obrade to i referiraju što su napravili. To je najprije poštivanje djeteta kao čovjeka. Htjeli smo učiniti nešto da ga škola ne odbija, nego privlači. Trebalo je pronaći puno sadržaja, ali i imati nastavnike koji vole djecu i uživaju raditi s njima.

Sve to ne ide bez roditelja. S njima smo bili stalno u vezi.

 

Prof. Puževski niže zgode iz svoje prakse. Uvijek u brizi za djecu, osobito onu siromašniju, koristio je sav svoj utjecaj da priskrbi što im je bilo potrebno. Uživao je ugled i kod ljudi na položaju, bez obzira što nikad nije bio član partije. To mu je koji put omogućilo da se izvuče iz teških situacija.

Kad je ta škola počela raditi, pročulo se o njoj. Oni koji ne vole raditi, nisu nas voljeli. Govorili su da mi dobivamo više novaca. A naša je škola bila malo skuplja. I nastavnicima sam priskrbio da imaju malo veću plaću nego drugi po školama. Tada su i političke organizacije slale k nama goste iz inozemstva da vide kako radimo. Svijet je dolazio ovdje. Jedne godine bilo je 120 stranih delegacija. Znao sam sve što se događa u svijetu, a i kod nas. Političko rukovodstvo me voljelo, ali jednom sam im prigovorio da nisu dali novac za škole. Pokušali su mi se osvetiti tako da nisu isplatili plaću našoj školi za Dan Republike, rekavši da nisam napravio jedan izvještaj.

Tada sam otišao k jednoj uglednoj ženi i zamolio je za pomoć. Ona mi je u dva sata pronašla sredstva, i to dvostruko više nego što nam je bilo potrebno. Tako smo uz plaće podijelili i nagrade. A nakon praznika morali su nam isplatiti našu plaću, dakle, mi smo na kraju podijelili tri plaće!

 

Kako gledate na pokušaje reforme školstva u Hrvatskoj? Vidite li u njima  kontinuitet Vaših ideja?

Vidim, bez sumnje. Ja mislim da je to dobra stvar, mnogi u rukovodstvu su moji nekadašnji studenti s Učiteljskog fakulteta. Sve ono što se u didaktici, školskoj pedagogici i metodikama tada pojavljivalo, sada nastojimo da svi koriste: odnos prema učeniku kao aktivnom nositelju vlastitog obrazovanja, izbjegavanje predavačke nastave. Dakle, korištenje svih postignuća u svijetu primjenjujemo u svakodnevnoj praksi. U tome vidim veliki napredak.

Tako smo i mi radili, ali nakon što smo istražili kako se radi u školama u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Rusiji, itd. Mi smo i fizički radili u školi: imali smo kokoši, kuniće, da ne kažem vlastiti vrt, voćnjak, cvijeće. I još nešto: vlastitu tiskaru. Imali smo i kuhinju, gdje su djeca donosila jelo i prala suđe. Tako se stvarala atmosfera doma.

Vidio sam da s učiteljima treba raditi i kad završe studij. Mi smo tada na Pedagoškoj akademiji onima koji hoće ići dalje ponudili praktikum. Ja sam okupljao profesore i zajedno smo pokušali provoditi u praksu nove ideje.

Potrebno je voditi računa i o stručnom usavršavanju. U tom smislu smo mi imali Križevačke pedagoške dane.

 

To ste vi započeli.

Da, ali uvijek s ovom intencijom. Htjeli smo okupiti naše teoretičare da saznamo što oni novo pronalaze za ovaj trenutak. Drugo, da vidimo da li HNOS, ta naša praksa ide naprijed. Što ide naprijed, pokažimo. Dakle, da to bude susret prakse i teorije, ali i vlasti.

 

Danas se osjeća nedostatak odgoja. Mnogi se tuže: nastavnici, roditelji, pa i djeca.

HNOS traži od ljudi velike napore. Ja razumijem učitelje, posebice tamo gdje nema uvjeta, a i zbog opće situacije. Mi smo bili poštovani kao učitelji. Plaće su bile male, ali mi smo se u tom režimu organizirali i tražili od države. Ne mogu plaće biti niske. Danas vidim da sindikat samo traži plaću a ne govori što se radi. Mi smo uvijek nastojali reći: vidite, za ovu školu i ovakav rad tražimo veće plaće.

Danas postoji niz nesređenih pitanja i ja se pitam hoće li to država sređivati ili neće.

 

Kako ste doživjeli inicijative Pokreta fokolara: vrtić u Križevcima i stručno usavršavanje iz pedagogije zajedništva?

Izvanredno! U pristupu koji sam vam tumačio ima i elemenata pedagogije zajedništva.

Ja sam inače dopustio da vaš vrtić počne s radom jer sam bio gradonačelnik. Svi su bili protiv, govorili su mi da će tamo Talijani učiti djecu talijanski, kakav sam ja to Hrvat, itd. A ja sam im rekao da ću sve srediti.

Studij pedagogije zajedništva je veliki doprinos razvoju hrvatske pedagogije. Jer HNOS upravo propagira takav pristup, dakle zajedništvo.

Oni koji odgajaju učitelje, trebaju ih pripremati za zajedništvo. Danas se premalo brine o tome da se izgradi učitelj.

 

Baš kao što je u struci tražio susret teorije i prakse, profesor Puževski je nastojao da se i njegova vjera odrazi u konkretnom životu. Urednik knjige Škola otvorenih vrata prof. Antun Mijatović to je izrazio riječima: “Nikako ne bi trebalo zanemariti ili marginalizirati jedno određenje koje se u mnogočemu iskazuje kao jasna mjera mnogih stvari, a to je činjenica da V. Puževski pripada svijetu katoličkih intelektualaca i da s određenim samouvjerenjem naglašava tu pripadnost. Njegova vjera je duboka baš kao i njegovo domoljublje…”  (Škola otvorenih vrata, str. 48)

 

Đina Perkov

 

 

——————

Privlačna škola

 

Moja je životna opsesija bila škola. (…)

Dugo sam radio u školi, živio u školi, sa školom i za školu. Razmišljanja o tome što učiniti da škola postane privlačno mjesto svojim učenicima, ideja čijoj sam realizaciji posvetio život, sežu u moje rane životne dane. Još kao učenik osnovne škole sanjario sam o radosnoj školi. Moja osnovna škola kao građevina dominirala je većim dijelom rodnih Križevaca i činila mi se posebno lijepom. Rad u njoj odvijao se cjelodnevno. U vrijeme podnevnog odmora učenici iz neposredne blizine odlazili bi kućama, a mi iz većih udaljenosti ostajali bismo u školi i osim učiteljičinih zadataka nalazili smo vremena za igru i razonodu. Bili smo stavljeni u situacije da brinemo o sebi i uobličujemo to vrijeme po vlastitom izboru. Igra, prehrana, međusobno poučavanje, druženje, dječje razmirice pa i svađe koji puta, radost zajedništva pretvarali su našu školu u privlačno mjesto.

(V. Puževski: Škola otvorenih vrata, str. 319)

————

 

 

Print Friendly, PDF & Email