Svečani zaokret

 

Prije točno 15 godina, 14. ožujka 2008., Chiara Lubich završila je svoj ovozemaljski život. Nekoliko godina ranije u svjetskoj video emisiji govorila je o retku iz Psalma 15 (16) „Ti si, Gospodine, moje jedino dobro“ i pozvala  zajednice Pokreta u cijelom svijetu da oživotvore tu molitvu, dajući joj središnje mjesto u svakodnevnom životu.

 

Izgovarati u posebnim okolnostima, s obnovljenim poletom i potpunim prianjanjem uma i srca: „Ti si, Gospodine, jedino moje dobro“, također je izvrsna molitva.

 

Zapravo, svi primjećujemo da se ponekad, dok radimo, pišemo, govorimo, tijekom odmora ili što god radili, može pojaviti, makar i neznatna, vezanost za sebe, za predmete, za ljude… što može biti velika smetnja za duhovni život. Sveti Ivan od Križa kaže: „Kakva li je razlika je li ptica privezana za konac ili za uže! Koliko god konac bio tanak, ptica će ostati vezana kao i za uže, sve dok ga ne otrgne i poleti. Isto vrijedi – nastavlja on – za dušu vezanu uz nešto: unatoč svim njezinim krepostima ona nikada neće dostići slobodu sjedinjenja s Bogom.”

 

U takvim je situacijama potrebno reagirati odmah, a moje je nedavno iskustvo da ništa ne pomaže toliko koliko reći Isusu Napuštenom: „Ti si, Gospodine, jedino moje dobro. Jedino. Nemam drugih.“

 

Mislim da je ta molitva vrlo važna i Bogu ugodna. Pomaže nam da se ne zaprljamo zemaljskim stvarima. Živeći ju ostajemo zadivljeni – i mene uvijek iznova zadivljuje – kako tim pridjevom: “jedino” – “Ti si, Gospodine, jedino moje dobro” – naš duhovni život poprima svečani zaokret, kako nas odmah ispravlja, kao sigurna igla na kompasu našeg hoda prema Bogu.

 

Zatim, taj način djelovanja sasvim je u skladu s našom duhovnošću, u kojoj prevladava pozitivni aspekt. Živimo dobro i tako zlo nestaje. Nismo toliko pozvani odricati se nečega (samih sebe, predmeta, osoba), već ispunjati se nečim (ljubavlju prema Njemu koji je naše Sve). Nama se toliko ne sviđaju „ne“, koliko „da“.

 

A ova molitva, „Ti si Gospodine, jedino moje dobro“, predivan je način da živimo kao pravi kršćani koji ljube Boga svim srcem i svom dušom, a ne polovično.

 

To je i uzvišeni način da se pripremimo za svaki susret s Njim u njegovim svakodnevnim nadahnućima, kao i na veliki susret s Njim kada, u osvit vječnoga dana, u našem srcu neće vrijediti ništa drugo osim ljubavi prema Bogu i, zbog Njega, prema braći i sestrama.

 

„Ti si, Gospodine, jedino moje dobro“: koliko mudrosti, koliko razboritosti, koliko svjetla, koliko snage, koliko ljubavi, koliko savršenstva u ovo malo riječi!

 

Neka nam Gospodin dade doživjeti svu njihovu moć.

 

 

Chiara Lubich

 

 

Pogledajte video zapis iz konferencije sa zajednicama Pokreta fokolara u svijetu, tzv. Emisije – Castel Gandolfo, 21. veljače 2002. na hrvatskom jeziku