Focus-CH

 

Razgovor s rektorom Papinskog lateranskog sveučilišta Vincenzom Buonomom, ekonomistom Luiginom Brunijem i odvjetnicom i docenticom na sveučilištu u Georgtownu Amy Uelmen 

 

Stefania: A sada imamo na vezi iz Washingtona Amy Uelmen, a iz Italije su s nama Vincenzo Buonomo i Luigino Bruni. Pozdrav svima i dobrodošli.

Luigino: Hvala.

Stefania: Svima bih željela postaviti isto pitanje. “Nakon ove pandemije svijet više neće biti isti”. Tu rečenicu čujemo i čitamo posvuda, prenose je svi mediji. Htjela bih vas upitati: hoće li zaista biti tako? Što to znači? Počela bih s Amy. Amy, ti si pravnica, predaješ na sveučilištu Georgetown u Washingtonu, u Sjedinjenim Američkim Državama, animatorica si projekata za prevladavanje podjela i polarizacije među pojedincima i u društvu.

 

Fokus em0320Prof. Amy Uelmen, Georgetown University – Washington D.C., USA: Nismo još vidjeli ono najgore ovdje. Pripremamo se za najsilovitiji udar, posebno u New Yorku. Stoga molimo sve da se mole i za to.

Mislim da proživljavamo ogroman trenutak istine. Naše društvo daje veliku vrijednost individualnoj inicijativi, slobodi ostvarivanja snova i kreativnih projekata i to može biti predivno. Ali postoji rizik da se usredotočimo na naše aktivnosti i da postanemo neosjetljivi, pa čak i slijepi pred onima koji imaju manje mogućnosti, a nadaju se ostvarenju jednako valjanih snova.

Zašto je tako? Zašto bi se ljudi koji imaju velike mogućnosti brinuli za one koji nemaju zdravstveno osiguranje, pravo na bolovanje ili osiguranje od nezaposlenosti, zaštitu, jer su isključeni, jer nemaju dokumente? Vjerujem da nam virus daje snažan i jasan odgovor. Usmjerava nas na to da smo uistinu jedno duboko povezano tijelo, diljem svijeta. Ako ne promijenimo naš politički i društveni život kako bismo skrbili za temeljne potrebe jedni drugih, onda nitko ne može napredovati. O toj nam istini govori ovaj virus.

Pitate kako će to iskustvo promijeniti naš svijet? Ne mislim da će sadašnja razina naše političke polarizacije magično nestati. Ali vjerujem da će se ovaj trenutak istine urezati u našu kolektivnu psihu. Ovo duboko iskustvo da smo fizički povezani jedni s drugima može stvoriti prostor za puno dublje promišljanje o granicama i mogućnostima naših političkih i društvenih struktura. U tome nalazim nadu.

Stefania: Hvala, Amy.

Luigino, ti si ekonomist, što će se dogoditi gledajući iz ekonomskog motrišta? Kakvo će biti čovječanstvo nakon ove pandemije?

Prof. Luigino Bruni, ekonomist, koordinator Ekonomije zajedništva:

To još ne možemo reći, moramo čekati da završi. Ali nešto možemo reći. Prije svega, morat ćemo naučiti bolje živjeti s našom ranjivošću, jer ako sanjamo svijet s nultom stopom ranjivosti, dogodit će se da će se zemlje zatvoriti u nove nacionalizme, granice će se pojačati i to bi zaista bilo najgore rješenje. To bi značilo izgubiti stoljeća integracije, kako bismo ostvarili svijet u kojem ništa ne riskiramo. Veliko je pitanje rizika. Moramo se naučiti upravljati ranjivošću i rizikom na novi, globalni način, na potpuno nov način.

Potom ćemo se opet morati naviknuti na blizinu. Trebala su nam stoljeća, tisućljeća da se naučimo rukovati – jer se to nije činilo – da se  dodirnemo, da se zagrlimo, jer se stari svijet bojao stranca i bio nepovjerljiv prema njemu, prema onima koji su dolazili izdaleka. Kad jednom napustimo domove, morat ćemo se opet naučiti blizini, jer će ostati navika da držimo odstojanje, da štitimo imunitet, u strahu da je druga osoba virus, a ne prijatelj ili brat. A za nas koji težimo k ujedinjenom svijetu, to je vrlo ozbiljno pitanje. Što će se promijeniti u gospodarstvu? Ne znam, bojim se da će se malo toga promijeniti, u smislu da ljudima danas nije toliko jasno da je ovo i kriza kapitalizma. Bojim se da ćemo, kada opet otvorimo kuće, juriti u trgovačke centre, morat će se proizvoditi više, pokrenuti više nego prije kako bi se nadoknadilo izgubljeno vrijeme.

No u ovim mjesecima ovog ogromnog iskustva, prekrasno je što svi zajedno po svijetu doživljavamo isto, to je nešto što se nikada prije nije dogodilo čovječanstvu. Zato iskoristimo ovo vrijeme, jer ljudi više slušaju.

Dok govorimo o odnosnim dobrima, koliko vrijede naši odnosi sada, kada smo u kući? Razumijemo određene stvari koje se ne razumiju u običnom vremenu, vrijednost susreta…, tj. moći razgovarati.

Da zaključim, ono što će biti poslije ovisit će i o onome što sada činimo, razmišljamo, o idejama koje imamo, glasovima koje čujemo, kulturi koju stvaramo, kako utječemo na mišljenje, jer danas ljudi slušaju puno više nego prije krize i nego što će činiti nakon krize.

 

Stefania: Hvala, Luigino.

Vincenzo, ti si rektor Papinskog lateranskog sveučilišta i profesor međunarodnog prava. Pa kakav svijet nas očekuje?

 

Prof. Vincenzo Buonomo, rektor Papinskog lateranskog sveučilišta i profesor međunarodnog prava, Rim, Italija:

Mislim da će svijet uvijek biti isti. Svijet s kojim ćemo se susresti imat će svoja godišnja doba, ograničene resurse i nadasve brojne različitosti. Važno je da se u ovom razdoblju promijenimo mi; da se sposobnost promjene dogodi u svakome kao sposobnost odgovora na nove situacije.

U ovom trenutku mnoge obuzima prava tjeskoba jer razmišljaju kako će biti sutra. O budućnosti treba razmišljati, ali u ozračju promjene koja polazi od sebe, kako bi se potom  odrazila na institucije, na pravila.

Govori se da je ovo sukob, da je ovo rat, kao da je to nešto novo. U biti mi svakodnevno doživljavamo sukobe, svakodnevno doživljavamo ratove. Ovo je drugačiji rat, ali na kraju rata će se morati preispitati pravila, a nadasve vrijednosti. Vjerujem da je to najvažniji aspekt. Mi u ovoj fazi moramo biti sposobni nešto predložiti, a ne samo čekati da se netko promijeni, već da nešto i predložimo.

Pokazalo se da su nacionalne i međunarodne institucije samo donekle sposobne odgovoriti na probleme. Zašto? Jer su zamišljene u potpuno drugačijem kontekstu. Ako je bio potreban još jedan poticaj za reformiranjem UN-a ili Svjetske zdravstvene organizacije, imamo ga. Ali sada je na nama da preuzmemo odgovornost, jer ako čekamo da netko drugi reformira UN, ili Svjetsku zdravstvenu organizaciju, načekat ćemo se. Rizik je sraz vladajuće klase u mnogim zemljama. Pogledajmo globalnu procjenu rizika. Koji će biti sljedeći korak? Svakodnevno se susrećem sa studentima na predavanjima putem interneta. Baš jutros sam im rekao: “Vaši vršnjaci koji su tek diplomirali medicinu poslani su na teren. Pazite, to se od vas ne traži, jer studirate drugo, ali traži se da budete spremni upravljati nekom ustanovom, državom ili lokalnom stvarnošću.

 

Stefania: Hvala, Hvala Vincenzo. Posljednje pitanje, molim kratki odgovor. Ostat ću na pitanju osobne i zajedničke odgovornosti.

Koji je naš doprinos, koji moramo dati sutra, u bliskoj budućnosti, kada se vratimo normalnom životu?

Amy Uelmen: Poput Vincenza, i ja imam predavanja preko interneta. U kontaktu sa svojim studentima, sa svojom obitelji i u drugim odnosima vidim kako je najveći dar koji mogu podijeliti hrabrost da budem otvorena u ovoj krizi koja je ogolila moje strahove, moje strepnje, moja ograničenja. Kako je rekao Luigino, mislim da upravo takvu ranjivost možemo živjeti u našim odnosima. Na takvoj osnovi možemo stvoriti zajednice u kojima ćemo se moći potpuno prihvatiti i biti zajedno ljudi te raspoznati kojim putem ići.

 

Stefania: Hvala, Amy. Luigino.

 

Luigino Bruni: U ovoj smo krizi shvatili koliko su važni ljudi. Više milijardi nas je u istoj situaciji, a ipak jedna osoba koja ne poštuje zakon može toliko toga učiniti zla i dobroga. Shvatili smo što je to opće dobro, jer smo vidjeli što je opće zlo. Trebalo je opće zlo da se bolje razumije opće dobro, to jest da smo jedno tijelo, da smo povezani i nemojmo to više zaboraviti.

Ova lekcija – kao što je rekao Vincenzo – je za nas. Iz nje mi moramo izaći promijenjeni. Možda će svijet opet krenuti ubrzanim ritmom, ali nakon ovih nekoliko mjeseci zajedničke i globalne karantene mi moramo hodati na drugi način.

Stefania: Hvala.

Vincenzo, zaključujemo s tobom, što bi nam na kraju rekao?

 

Vincenzo Buonomo: Snažne ideje, poput ujedinjenog svijeta, ideje poput dijeljenja i solidarnosti mi moramo biti u stanju izraziti, primjerice, kroz različita pravila. Sada je čas. Ako prije nismo mogli, sada imamo mogućnost, imamo prigodu na svim razinama: na lokalnoj i svjetskoj razini.

(Prijepis iz Emisije CH od 28. ožujka 2020.)

 

Pogledajte video zapis:

 

 

 

Print Friendly, PDF & Email