grupa - povratak

 

Međunarodni kongres članova i pristalica Pokreta fokolara održan je u vremenu od 22. –24. ožujka 2018. godine u Castel Gandolfu. Tema kongresa bila je Marija. Kongresu je nazočila i skupina članova pokreta i iz Hrvatske. Dio polaznika među kojima je bila i skupina iz Vojvodine te Slavonskog Broda krenulo je autobusom iz Velike Kopanice, a ostatak osoba iz Virovitice, Koprivnice i Križevaca, Trilja, Varaždina i Kneginca, Desinića te Zagreba pridružio se u Zagrebu.

Na put smo krenuli 20. ožujka. u poslijepodnevnim satima jer je slijedeći dan bila audijencija sa sv. Ocem Franjom, a potom razgledavanje Rima. Susret sa sv. Ocem bio je osobito dirljiv i nadahnut jer se u svom obraćanju okupljenima između ostalih grupa zahvalio i Djelu Marijinom – Pokretu fokolara “na njihovom doprinosu širenju zajedništva i ekumenizma”.

 

razgled RimaO Rimu, kao kolijevci kršćanstva, nije potrebno mnogo govoriti osim da je oduševio sve one koji su se s njim prvi puta susreli.

U večernjim satima grupa je smještena u Castel Gandolfu kako bi se duhovno pripremili za sudjelovanje na kongresu. Kroz slijedeća dva i pol dana kongres obiluje izlaganjima, svjedočanstvima pojedinaca, glazbom i druženjem sudionika kongresa.

Cijela naša grupa posjetila je i kuću Chiare Lubich te njezin grob.

 

Što reći o prikupljenim dojmovima?

Najkraće rečeno možemo govoriti o oduševljenju sviju nazočnih. Bez obzira odnose li se dojmovi na već iskusne članove fokolara ili one koji su se s angažmanom pokreta tek upoznali, svi su otišli kućama obogaćeni novim spoznajama, novim produbljenjem i shvaćanjem uloge Marije u našim životima. Osobito su upečatljiva bila svjedočanstva pojedinaca iz cijeloga svijeta koja nam govore da je biti bolji prema sebi, drugima, drugačijima obogaćuje i oplemenjuje našu ljudskost i približava nas vječitom nam uzoru a to je Marija. Prihvaćati i dijeliti s drugima ne pomažemo njima već obogaćujemo sebe.

Jesmo li se vratili kući bolji? Uvjerena sam da jesmo.

 

dvorana

Evo nekoliko dojmova:

Oduševljenje, sjaj u očima, radost, ohrabrivanje, prenošenje dobroga ovome svijetu, življenje Ideala… nastavak je Chiarinog života. Ništa nije mrtvo, naprotiv živi životom i neprestano se vraća na izvore s kojeg je poteklo.

 

Dirnula me je tema o Mariji. U vremenu priprave za blagdan Uskrsnuća zahvalna sam što sam ju čula jer sam imala mogućnost da mi se osvijetli lik Marije, Majke, žene, one koja je stajala ispod križa svoga Sina. Često puta bila je u drugom planu, ali zapravo ona je slika onoga čemu mi moramo težiti, što mi moramo postati… postati druge male Marije ispred nje, Velike Marije – Chiarine su riječi. Otkuda Mariji ta snaga? I kako pjesma koju smo čuli kaže: “Reci mi Marijo kako si uspjela stajati ispod križa, prigrliti bol i biti spremna reći svoje drugo DA – prihvatiti Ivana i cijelo čovječanstvo?” Dirnulo me je čuti da je Chiara jednom prilikom upitala Isusa: “Ti koji si ostao u svim svetohraništima na zemlji, kako to da nisi pronašao način da nam ostaviš i Mariju?”, a odgovor koji je dobila bio je: Nisam ju ostavio jer ju ponovno želim vidjeti u tebi.” Pitam se je li doista mi ljudi uspijevamo biti male Marije ispred nje Velike Marije, je li se u nama može iščitati Marijina prisutnost na zemlji?

 

grupa u CGSlušajući svjedočanstva svi mi nazočni mogli smo iščitati snažnu poruku koja nam je poslana. Poruku življenja evanđelja, umirati sebi i biti spremni hodati putem koji nam je pripravljen. U svemu tome, kako je Chiara Lubich govorila, vidjeti u svijetu Isusa napuštenog i Mariju osamljenu i ljubiti ih… Završila bih riječima mladića koji je u potresu izgubio svoje najbliže: “…kako ne vjerovati u Onoga koji te spasio?”

 

Neprestano mi se vraćaju slike posjeta kapelici u kojoj je Chiara sahranjena te kući u kojoj je živjela i radila, njezine spavaće sobe i kreveta pred kojim su na zidu dvije slike: Isusa napuštenog i Marije osamljene… općenito govoreći tamo sam osjetila posebni mir i ozračje koji vladaju u njoj.

 

Niti u Rimu nisam bila prvi puta, a i puno toga što smo čuli u sklopu kongresa također nisam čula prvi puta… ali kao da jesam! Puno toga sam drugačije razumjela, snažnije, životnije i ispunjena sam posebnom radošću zbog toga.

 

Često se u mislima vraćam u dvoranu među sve one nepoznate ljude koji mi se sada više ne čine baš tako strani.

 

Sretna sam jer osjećam da nakon ovoga kongresa više ništa neće biti kao do sada. Ja sam napravila svoj dio i odazvala se pozivu, a za ostalo će se pobrinuti Marija da sve što smo čuli i razumjeli primijenimo u našim životima.

 

Tekst Papine kateheze na općoj audijenciji 21. ožujka

 

Jadranka Nekić

 

 

Print Friendly, PDF & Email