Chiara Lubich

Chiara Lubich (22.1.1920 – 14.3.2008)  je utemeljiteljica Pokreta fokolara.

Baš u vremenu dok je Europa proživljavala najmračnije godine svoje povijesti,u jednom gradiću na sjeveru Italije, Trentu,Chiara Lubich, zajedno sa svojim prijateljicama, otkriva u Evanđelju duhovne vrijednosti sposobne dati čovjeku njegovo dostojanstvo,i sveopće bratstvo cijele ljudske obitelji.

 

Chiara Lubich je lik koji prelazi granice vjerskih okvira, kako ih obično zamišljamo. Naime, ona je danas na čelu jednog Pokreta svjetskih dimenzija u kome su angažirani ne samo katolici, nego i članovi drugih kršćanskih crkava, drugih religija, kao i osobe dobre volje koje ne nastupaju s vjerskih polazišta. Njezini jasni evanđeoski korijeni ne samo da ne stvaraju prepreke, nego baš naprotiv, hrane duhovnost jedinstva gdje se ističu vrijednosti i istine svih, u uzajamnom obogaćivanju, konkretno gradeći sveopće bratstvo.

 

No, tko je ta dinamična i topla žena, koja je i sa svojih 80 godina predvodila tako snažne životne struje u punom zamahu, proširene danas na svih pet kontinenata?

Rodena je u 1920. godine u radničkoj obitelji u Trentu (sjeverna Italija). Otac joj je bio uvjereni socijalist, a majka tradicionalna kršćanka. Iz tog njezinog skromnog podrijetla u tradicionalnom društvu, nije se moglo naslutiti ništa neuobičajeno. Unatoč tome što ju je jako privlačilo prodrijeti u najdublju bit stvari i otkriti istinu, počela je obavljati svoje upravo stečeno zvanje učiteljice kako bi pomogla uzdržavati obitelj. Istodobno se upisala na studij filozofije na sveučilištu u Veneciji, no osjećala je da je sve više privlači Evandelje. Sve dok jednom, zbog naizgled slučajnog događaja, nije shvatila da je Bog zove da se potpuno daruje Njemu, što je odmah i učinila, iako još nije imala točnu predodžbu o svom pozivu.

Tih godina rat je harao donoseći razaranja i smrt i u njezinom rodnom gradu. Upravo u tom okruženju započeli su prvi koraci Pokreta fokolara.

 

 

Njezino zalaganje, temeljeno na novom otkriću Evanđelja, obilježeno je dubokom humanošću, pobuđuje odnose povjerenja i solidarnosti među osobama različitih dobi, rasa, socijalnog položaja, duhovnih tradicija, ostvarujući uzajamno obogaćenje, oblikuje i podiže muškarce i žene obnovljene evanđeoskom ljubavlju.

Chiara Lubich je protagonistica ekumenskog dijaloga, dijaloga među raznim religijama, kao i dijaloga među kulturama.

Već šezdesetih godina sugovornica je važnih ličnosti, kao što su ekumenski patrijarh Carigrada Atenagoras I, Demetrios I, nadbiskupi Canterburya Ramsey, Coggan i Runcie, luteranski biskupi Dietzfelbinger, Hanselmann i Kruse, prior Taizea Roger Shultz.

Otvara se i dijalog s drugim religijama: 1981. pozvana je izložiti u Tokiju svoje duhovno iskustvo pred 10.000 budista. Započinje rad na traženju zajedničkih vrednota, koji mnogo obećava, i suradnja na društvenom području koja se potom širi i na druge zemlje, sa Židovima, muslimanima, budistima, hinduistima, taoistima, sihksima, animistima itd.

Godine 1977. god. u Londonu je primila nagradu Templeton za promicanje religije i mira; 1981. u Londonu Križ reda sv. Augustina od Canterburya; 1984. u Istambulu Bizantski križ, 1987. u Sieni Medalju sv. Katarine; 1988. u Augsburgu ekumensku nagradu Proslava augustovskog mira, 1994. u Trentu nagradu Žena, odgojiteljica za mir, a od 1994. je i počasna predsjednica Svjetske konferencije religija za mir (WCRP). U siječnju 2001. hinduističke udruge Shanti Ashram i Sarvadaya koje slijede principe Mahatme Gandhija dodijelile su joj nagradu “Pobornika mira” (Defender of peace).

Sudjelovala je kao promatrač na izvanrednoj Sinodi biskupa u Vatikanu 1985., i 1987., a 1999. na Sinodi biskupa za Europu. Na velikom skupu Crkvenih pokreta i zajednica koji je Sveti Otac sazvao u Rimu na Duhove 1998. predstavila je svoje iskustvo uz još tri utemeljitelja.

Autorica je brojnih djela duhovnog karaktera koja su prevedena na sve glavne svjetske jezike te je 1995. u Milanu primila nagradu Talijanske udruge katoličkih pisaca i izdavača (UELCI) kao Autor godine.

Posljednjih godina dobitnica je i dvanaest počasnih doktorata iz raznih znanosti na sveučilištima diljem svijeta. Počasna je građanka mnogih gradova Italije i svijeta, te dobitnica najvećeg državnog priznanja Brazila.

Dobitnica je nagrade UNESCO “Odgoj za mir” 1996., a 28. svibnja 1997. održala je zapažen govor u središtu OUN-a pod naslovom: “Prema jedinstvu nacija i naroda”. Godine 1988. dodijeljena joj je europska nagrada za prava čovjeka.

U travnju 1999. godine posjetila je Hrvatsku, sudjelovala na “Susretu pokreta i crkvenih zajednica vjernika laika” u zagrebačkoj prvostolnici, kojeg je u prigodi njezina posjeta organizirala Nadbiskupija zagrebačka, te se susrela s biskupima Hrvatske biskupske konferencije.

Chiara Lubich je preminula 14. ožujka 2008.

Dana 7.prosinca 2013, Maria Voce je najavila odluku da se zatraži otvorenje kauze za beatifikaciju Chiare Lubich.

Bog – Ljubav

Evo otkrića:
Bog je Ljubav, Bog je Otac.
Oči poprimaju novi način gledanja.
Bog je iza svega što nas se dotiče.
Osjećamo se ciljem njegove ljubavi
“uspeli smo se na dlan Božji”
i ništa se ne pokreće bez njegove suglasnosti.
To je oduševljavajuća, okrepljujuća vjera.
Prve fokolarine bile su njome toliko natopljene da su,
u opasnosti od smrti zbog nemilosrdnog rata,
izrazile želju da, ako dođe njihov čas,
budu sahranjene u istoj grobnici
i da na njoj umjesto imena napišu:
“Mi smo povjerovale u ljubav”.

Chiara Lubich

Temelj života za pripadnike Pokreta fokolara je ustrajna međusobna ljubav, koja omogućuje jedinstvo i Isusovo prisustvo u zajednici. Njena duhovnost duboko je ukorijenjena u Evanđelju i zasniva se na 12 ključnih točaka:

• Bog je Ljubav – Njemu dati prvo mjesto
• Prihvatiti Božju volju
• Ljubiti svoje bližnje
• Ljubiti se međusobno kao što svakog od nas Isus ljubi
• Postati jedno poput Presvetog Trojstva
• Živjeti trajnu Kristovu prisutnost u zajednici
• Ići prema jedinstvu putem Isusovog vapaj napuštenosti od Oca na križu
• Pisati Evanđelje vlastitim životom
• Postati jedno s Kristovim tijelom u euharistiji
• Ići putem Marije, prve kršćnke
• Posvuda biti živuća Crkva
• Živjeti u božanskom ozračju Duha Svetoga i neprestano osluškivati Njegov glas

Bog je Ljubav – Njemu dati prvo mjesto

Trebamo se truditi oko toga da Boga, koji je sam ljubav, volimo svim svojim umom, svakom svojom mišlju, svim svojim srcem i snagama. On nam treba biti uzor i ideal u životu. (usp. Mt 22,37 i Iv 4,8.16-189)

• Bog – Ljubav
  Bog je ljubav, Bog je otac. To je za nas bilo pravo otkriće; sve se pojavilo u jednom novom svjetlu. U svim događajima našeg života osjetili smo Božje prisustvo i djelovanje. On nas voli, pronašli smo utočište u njegovoj ruci koja sve podnosi. Ta vjera ispunjava nas radošću i snagom. Prvi fokolari bili su toliko ispunjeni tom sigurnošću i osjećajem, da su usred ratnog vrtloga, suočeni sa smrću, izrazili želju da ih pokopaju u zajednički grob, na kojem ne bi trebalo napisati njihova imena, već samo natpis: ” Mi smo vjerovali u ljubav.”
  (Chiara Lubich)

Prihvatiti Božju volju

Da bismo ljubili Boga, koji je sam Ljubav, moramo privatiti Njegovu volju. (usp. Mt 7,21)

• Božja volja
  “Ne moja, nego Tvoja volja neka bude” (Lk 22,42). Potrudimo se svim snagama ostati u Njegovoj volji te da Njegova volja ostane u nama. Kad bi se volja Božja ispunjavala kako na nebu tako i na zemlji, ispunila bi se Isusova želja izrečena u molitvi Očenaš. Pogledaj Sunce i njegove zrake: Sunce je simbol Božje volje, koja je Bog sam. Zrake su ta Božja volja za svakoga od nas pojedinačno. Priđi Suncu u sjaju svoje zrake koja je jedinstvena, neponovljiva, različita od svih drugih, te ostvaruj čudesni, jedinstveni plan koji Bog ima s tobom. Beskrajno mnogo zraka, a sve iz istog Sunca… Jedna jedina volja, a ipak različita za svakoga od nas. Što su zrake bliže Suncu, to su si bliže medusobno. Što se više približavamo Bogu ispunjavajući revno Njegovu volju, to se više približavamo i jedni drugima, dok na kraju svi ne postanemo jedno.
  (Chiara Lubich)

Ljubiti svoje bližnje

Da bismo ispunili Njegovu volju, moramo se posebno potruditi oko toga da svim srcem ljubimo svoje bližnje. (usp Mt 22,36-40; Mk 12,28-31)

• Isus u bratu
  Kad bi student slučajno saznao ispitna pitanja, bio bi zacijelo presretan i temeljito bi se pripremio za ispit. Život je također jedna važna i velika cjelina na kraju koje ćemo takoder morati položiti završni ispit. Ali Božja beskrajna ljubav unaprijed nam je postavila zadatke i ispitna pitanja: “Bijah gladan i dadoste mi jesti; bijah žedan, a vi mi dadoste piti…”(Mt 25,35). Djela milosrđa bit će glavni sadržaj ispita. Prema njima će Bog vidjeti jesmo li ga zaista voljeli, jesmo li mu služili u braći i sestrama. Možda je upravo to glavni razlog što Sveti Otac Papa često naglašava djela milosrđa govoreći o kršćanskom životu. Isusovu volju izvršavamo pretvarajući svoj život u stalno djelo milosrđa. To u stvari uopće nije teško, jer se time ne bi trebalo bitno promijeniti ono što ionako svakodnevno činimo. Dovoljno je, naime, svaki odnos prema bližnjemu uzdići na jednu natprirodnu razinu. Bez obzira na to koji nam je životni poziv i poslanje, kao otac ili majka, zemljoradnik ili namještenik, političar ili državni poglavar, student ili radnik, tijekom cijelog dana nam se neposredno ili posredno nudi mogućnost nahraniti gladne, poučiti one koji su u neznanju, podnositi one koji su nam mrski ili nesimpatični, očajne utješiti nekim dobrim savjetom, moliti za one koji žive i za pokojne. Zauzimajući jedan novi stav prema svemu što na bilo koji način činimo za svog bližnjeg, svakim danom svog života pripremat ćemo se za Vječnost. Sakupit ćemo dragocjeno blago koje neće moći nagristi niti crv niti moljac.(usp. Mt 6,20)
  (Chiara Lubich)

Ljubiti se međusobno kao što svakog od nas Isus ljubi

Trebamo živjeti u međusobnoj ljubavi i truditi se da u svom životu što bolje i vjerodostojnije ostvarimo Isusovu Novu zapovijed: “Zapovijed vam novu dajem: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.” (Iv 15,12)

• Nova zapovijed
  Ako smo jedno tijelo u Kristu, onda naša medusobna sloga i jedinstvo mora nadmašiti bilo koju drugu povezanost, a izraz “Philadelphia” dovoljno je svjedočanstvo da je to medu prvim kršćanima bilo uistinu tako.
  Medusobna ljubav, kako to od nas traži Novi zavjet, nosi u sebi sva obilježja bratske ljubavi: duboku privrženost, ljubav koja se ne mjeri malom mjerom.
  “Budite privrženi jedni drugima pravom bratskom ljubavi…” (Rim 12,10). “Povrh svega, ljubite jedni druge ustrajnom, snažnom ljubavlju…”(1. Petr. 4,8). “… tako ljubite jedni druge u predanju iz dubine srca!” (1. Petr. 1,22). Sveto pismo traži ljubav koja treba biti snažna, ali isto tako i plemenita (iz čista srca).
  Jedna takva ljubav koja istovremeno sadrži i snagu i nježnost, mora odrediti i odnos između vjerskih poglavara i vjernika : “…Kao Kristovi apostoli mogli smo nastupiti autoritativno, pa ipak smo u vašoj sredini bili puni ljubavi, nalik majci, koja se nježno brine za svoju djecu. (Thess 2,7). Time se isključuje površna i usiljena srdačnost, koja nije pravedna prema bratu koji u sebi nosi Boga. …Naša međusobna ljubav mora biti jača od smrti. Ne smijemo ići ispod tog zahtjeva. Međutim, taj cilj možemo postići jedino dubokom osobnom povezanošću s Bogom; jer, što je jača naša ljubav prema Bogu, to će zrelija biti naša ljubav prema bližnjemu, a rezultat toga je sve jača i vidljivija Isusova prisutnost medu nama, “Tako da svijet povjeruje…” (Iv 17,21).
  (Chiara Lubich)

Postati jedno poput Presvetog Trojstva

Nastojimo da se kroz međusobnu ljubav među nama što savršenije ostvaruje ono jedinstvo, za koje je Isus molio svog Oca: “Kao što si ti Oče u meni i ja u tebi, tako i oni trebaju biti jedno u nama.” (Iv 17,21).

• Molitva za jedinstvo
  Jednog dana čitali smo Evanđelje u obrambenom bunkeru, čiju je unutrašnjost rasvjetljavala samo jedna jedina svijeća. U tim trenucima posebno nas je privukla Isusova molitva za jedinstvo iz Evanđelja po Ivanu. Pročitali smo je od početka do kraja i bili sami začudeni činjenicom da nam se te riječi sada više nisu činile tako teško razumljivima; dakako, činilo nam se da ih sad malo bolje razumijemo. Već tad nam je postalo jasno: To će biti “Magna Charta” našeg novog života. Međutim, jedan tako veliki i uzvišeni cilj mogao je ostvariti samo Bog. Toga smo postali duboko svjesni kad smo nakon nekog vremena zajednički molili Isusa da taj naš san pretvori u stvarnost te da pritom iskoristi nas, ako je to Njegova volja.
  (Chiara Lubich)

Živjeti trajnu Kristovu prisutnost u zajednici

U nastojanju oko tog jedinstva trebamo se truditi da stalno održavamo živu Kristovu prisutnost u zajednici, sukladno njegovu obećanju: “Gdje su dvojica ili trojica sakupljena u moje ime, tamo sam i ja među njima (Mt 18,20). Međusobna i ustrajna ljubav koja omogućuje jedinstvo i Kristovu prisutnost u zajednici je za pripadnike fokolarinskog pokreta temelj njihova života u svakom pogledu: ona je norma nad normama, glavna pretpostavka za svako drugo pravilo.

• Isus među nama
  Od samog osnivanja Pokreta fokolara Duh Sveti je našu pažnju usmjeravao na jednu poruku Svetog pisma. Pozvani smo tu temeljnu poruku Evanđelja što više ostvarivati u svakodnevnom životu, a ona se svodi na Kristove riječi i obećanje, da je On prisutan na svakome mjestu gdje su ljudi okupljeni u Njegovo ime. (usp. Mt 18,20).
  Isus ne stanuje samo u Svetohraništima naših crkava, on nije samo u ljudima koji su pozvani naviještati Njegovu Radosnu vijest ili voditi njegovu Crkvu. On je među svima nama, duboko u nama, usred svog naroda. To je uistinu fantastična istina koja oduševljava: Isus ja zaista tu. On nije samo povijesna osoba koja ja prije puna dva tisućljeća kraći životni vijek proživjela na zemlji, vec je svojim uskrsnulim i preobraženim tijelom prisutan među nama svaki put kad se mi međusobno ljubimo poput braće, kad dijelimo nadu i čežnju, nevolje i patnju, uspone i padove.
  Jer ovako glasi njegova očaravajuca objava:” Ne bojte se.Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” (Mt 28,80)
  (Chiara Lubich)

Ići prema jedinstvu putem Isusovog vapaj napuštenosti od Oca na križu

Ako u vlastitom životu težimo ostvarivanju zajedništva, iznosimo pred raspetog Isusa svoju ljubav i molimo ga da On bude neprestano prisutan u nama – Njega, koji je začetnik i put prema zajedništvu ljudi s Bogom i drugim ljudima, kad je na samom vrhuncu svoje muke bolno kriknuo: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mk 15,34; Mt 27,46). Ljubav nas jednostavno prisiljava na to da prevladamo svaki nedostatak jedinstva unutar našeg pokreta, Crkve te cijelog čovječanstva.

• Raspeti i napušteni Isus
  Bog usmjerava našu pažnju na Isusovu samoću na križu, na njegov vapaj: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” To je izraz njegove najdublje boli, njegova najintimnija patnja, najtamnija noć.
  Zagonetna i neshvatljiva je tajnovitost, tragičnost Boga koji vapi: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mt 27,46).
  Ta beskrajna bol koju je Isus pretrpio za nas govori nam o njegovoj ljubavi prema nama ljudima. Isus je prevalio ponor koji dijeli čovjeka od Boga i ispunio ga svojom ljubavlju.
  Mnoga iskustva pokazala su nam da se svaki čovjek koji trpi može pronaći u toj Isusovoj patnji. Nisu li mu najviše nalik upravo oni ljudi koji su opterećeni strahom, koji su usamljeni, ogorčeni, razočarani, poraženi, slabi…?
  Ne možemo li Isusa, koji je za nas žrtvovan poput nedužnog janjeta, prepoznati u ljudima koji su izgubili smisao za Boga ili su zalutali na raznim životnim stranputicama?
  Krist, koji voli Isusa u njegovoj prezrenosti i napuštenosti, pronalazi put i daje mu snagu da uspije izdržati svu nevolju i teški rastanak. On može prihvatiti križ i na taj način dati svoj osobni doprinos ublažavanju patnje i bijede. Ismijani i prezreni Isus je za nas put, ključ za jedinstvo, tajna svake obnove i novog početka.
  (Chiara Lubich)

Pisati Evanđelje vlastitim životom

Svakodnevno se hranimo Božjom riječju, provodimo je u praksi i međusobno dijelimo iskustva koja proživljavamo.

• Evanđelje
  Riječi Evanđelja jedinstvene su i neponovljive i posjeduju posebnu privlačnu snagu i dubinu. Može ih se oživotvoriti, one su svjetlo za svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet i egzistira u ovoj dimenziji života. Ako se po tim riječima uistinu živi, one pokazuju čudesnu snagu koja može iz dubine promijeniti svačiji život: Odnos prema Bogu, ljudima, a isto tako i prema neprijateljima postaje bitno drugačiji.
  Te riječi daju svemu u našem životu pravu vrijednost i mjesto: ocu i majci, braći i sestrama, poslu… Tako Bogu može pripasti prvo i najvažnije mjesto u našim životima, a mi neposredno i živo saznajemo da se ispunjavaju njegova obećanja: On daje stostruko u ovome životu, a isto tako i vječni život. Isus se jasno pokazuje kao Bog: Ti daješ tako malo, a on te naprosto obasipa mnogobrojnim darovima, ti si sam, a mnoge majke, braća i sestre su kraj tebe, on ti daje darova u izobilju, tako da ih ti možeš davati onima koji nemaju ništa.
  Nema događaja niti situacije u životu, koja ne bi mogla, izravno ili neizravno, pronaći odgovor ili pak tumačenje u Božjim riječima.
  Pripadnici našeg pokreta orijentiraju se na Evandelje, žive po njemu i uviđaju prepuni čudenja kako se naočigled ostvaruje sve ono što je Isus obećao: “Dajte i dat će vam se!” (Lk 6,38). To iskustvo primanja i davanja bitno obilježava njihovu svakodnevicu. “Molite i primit ćete” (Mt 7,7).
  U velikoj bijedi i nevolji rata molili smo za mnoge stvari i dobili zauzvrat vreće pune brašna, kutije s mlijekom u prahu, marmeladu, drva za ogrijev, odjeću… Tako smo mogli pomoći mnogobrojnim siromasima u gradu. Postalo je jasno što može učiniti Evanđelje, ako ga se počne provoditi u djelo i živjeti po njemu. Saznali smo da Krist uistinu živi. To je bilo poput jeke na riječi apostola: “Krist je uskrsnuo!”
  (Chiara Lubich)

Postati jedno s Kristovim tijelom u euharistiji

Kako bismo što bolje živjeli taj ideal jedinstva, potrebno je što ćešce se hraniti Kristovim tijelom u Euharistiji. Poput neke čvrste i neraskidive spone Euharistija nas povezuje s Bogom i međusobno, preobražava nas u Kristu, postajemo jedno s njegovim tijelom.

• Euharistija (1)
  Isus je umro i napustio zemlju, kako bi mogao ostati na svim mjestima i krajevima svijeta, i to upravo preko Euharistije. On je bio Bog, a kao Božansko sjeme donio je mnogostruki plod: svoju prisutnost na mnogim mjestima. Tako moramo i mi umrijeti, kako bismo urodili višestrukim plodom. (Chiara Lubich)

  Euharistija (2)
  Ima jedna činjenica koja nadilazi moj razum, koja je impozantna i sve me više pokreće i fascinira u dubinama mog srca: Tvoje tiho prisustvo u Svetohraništu. Dođem li ujutro u crkvu, Ti si tu. Potakne li me ljubav da žurno pohrlim tebi, Ti si tu. Navratim li sasvim slučajno, iz navike ili poštovanja, Ti si uvijek tu. Svaki put Ti mi nešto govoriš, razbistruješ moje misli i osjećaje. Uvijek novim notama Tvoja pouzdana i prijateljska pjesma odzvanja u dubinama mog srca, uvijek mi iznova, ali na sasvim novi način govoriš jednu jedinu poruku: Vječnu ljubav.
  Bože moj, ničemu boljem nisi se mogao dosjetiti! Tvoja tišina trne i guši buku koja vlada u našem životu. U toj tišini čujemo otkucaje Tvog srca, koje blagotvorno briše svaku našu suzu. Ta šutnja nadilazi nebesku harmoniju; ta šutnja razumu upućuje riječ, a srcu poklanja Božansku utjehu. U toj šutnji svi se glasovi ujedinjuju u veličanstveni kor u kojem se povezuju i ujedinjuju sve molitve.
  Tvoja tajanstvena prisutnost… Tamo je život, ispunjenje svih čežnji; tamo naše srce pronalazi svoj mir, a mi crpimo novu snagu za vlastiti život.
  (Chiara Lubich)

Ići putem Marije, prve kršćanke

Trudimo se što više nasljedovati Mariju, Isusovu majku, i to na taj način što nastojimo omogućiti Kristovu mističnu prisutnost u svakoj manjoj zajednici i uvijek je iznova oživljavati. Promatramo Mariju pod križem, koja se u neizrecivoj boli rastaje od Isusa, svog voljenog sina, da bi preko Ivana postala majkom sviju ljudi. U njoj vidimo onu, koja je bolje od bilo koga drugog znala nasljedovati raspetog i od svih napuštenog Isusa. Kod nje primjećujemo ispunjenje i savršeno oživotvorenje ljubavi i svih ostalih vrlina kojima je ljubav majka i kraljica.

• Marija
  Jednog dana ušla sam u crkvu i puna povjerenja obratila se Isusu s pitanjem: “Ti si na cijeloj zemlji prisutan pod prilikama kruha i vina. Zašto nisi, svemožni Bože, pronašao način da nam pokloniš i Mariju, Tvoju i našu majku?
  Vjerujem da sam u tišini sasvim jasno mogla čuti Njegov odgovor: “Ona nije ostala kod vas, jer je želim pronaći u tebi samoj. Otvori poput majke svoje ruke i srce ljudima, koji čeznu za Bogom i njegovom majkom.
  Ublažavajte boli drugih, liječite rane, brišite suze, i vaš život postat će ogledalo Marijina života.
  (Chiara Lubich)

Posvuda biti živuća Crkva

Nastojimo što je više moguće, živjeti prisutnost mistična Kristova tijela, te posvuda biti živa Crkva. To činimo neprestanim obnavljanjem medusobne ljubavi i sve dubljim ulaženjem u Crkvu preko najdubljeg jedinstva s Papom i biskupima kao apostolskim nasljednicima.

• Crkva kao mistično tijelo
  Približno je ovakva usporedba: Kao što su u glavnoj zapovijedi ljubavi sadržani “cijeli Zakon i proroci”, tako su i sve naše smjernice i ciljevi objedinjeni u ljubavi. Ta nije uzalud rečeno: “Pretpostavka za sva pravila je Krist u našoj sredini …” On konačno i garantira da se ljubav uistinu živi. Origenes piše: “Gdje je dvoje ili troje sakupljeno u Njegovo ime, tamo se On sam nastanjuje među njima, privučen i ,zaveden’ jedinstvom i slogom njihovih srdaca i njihova duha.” Ne ustručavajmo se dakle bilo kakvih napora, da bismo stvorili preduvjete za stalni Kristov boravak među nama. S njim, koji živi među nama, postat ćemo i sami ljubav, živi udovi Njegova tijela i postkoncilske Crkve.
  (Chiara Lubich)

Živjeti u božanskom ozračju Duha Svetoga i neprestano osluškivati Njegov glas

Na poseban način častimo Duha Svetoga, Duha ljubavi, dušu Crkve, božansko ozračje, koje je glavni cilj Pokreta fokolara. Želimo imati udjela u punini Njegovih darova i neprestano osluškujemo Njegov glas u svojoj nutrini, kako bismo svoj Pokret nadograđivali i razvijali prema Njegovim planovima.

• Duh Sveti
  Uvijek iznova trebali bismo ti zahvaljivati, Duše Sveti, a to činimo tako rijetko! Mi se, doduše, vrlo često obraćamo Kristu i Ocu, s kojima si ti jedno, ali to nikako ne opravdava naše propuste. Želimo biti u tvojoj blizini… Jer ti ohrabruješ napuštene, ti si naš najintimniji prijatelj, uvijek nas iznova oživljavaš. Ti si svjetlost, radost, harmonija. Ti ljude ispunjaš nadom i poletom, unosiš nove dubine u naš život. Pomažeš nam u našim težnjama za savršenstvom. Tebi uspijeva ostvariti ono što ne bi mogle niti sve dobrohotne riječi na svijetu. To činiš Ti, naša Svetosti. Duše Sveti, Ti si tako suzdržljiv i ostavljaš nam potpunu slobodu. Ti si doduše i silovit i poletom osvajaš ljudska srca, pa opet djeluješ poput laganog povjetarca. Upravo stoga svrni svoj pogled na nas, pogledaj kako smo tromi i mlaki! Učini nas otvorenima za Tebe! Niti jedan dan ne bi trebao proći, a da Te ne zazovemo, pomolimo se Tebi, volimo Te i zahvaljujemo Ti, tražimo Tvoju pomoć u svemu što činimo. Za to te molimo. Zakrili nas sve svojim beskrajnim milosrđem, posebno u ćasu najcrnjeg mraka, kad se gasi ovozemaljski život i kad nam se duša nalazi na pragu vječnosti.
  (Chiara Lubich)